Naučne studije otkrivaju da šećer ima iste učinke kao i opojne droge poput heroina ili kokaina.
Heroin je bela kristalna materija izvedena od morfijuma. Šećer je bela kristalna materija koja se najčešće dobija od genetski modifikovane šećerne trske. Oboje izazivaju jaku zavisnost, menjaju mozak te se vežu za endorfinske receptore koji proizvode euforični efekat. Predoziranje ili kontinuirano korišćenje heroina može biti fatalno. Isto tako, kontinuirana potrošnja šećera doprinosi mnogim bolestima i stanjima te vodećim uzrocima smrti što uključuje srčane bolesti, rak, dijabetesa tipa 2 i upalne bolesti.
Ono što uzrokuje opojni učinak kod heroina je to što će njegovi molekuli pronaći svoje mesto u betaendorfinskim receptorima. Šećer stvara sličan učinak uzrokujući da telo proizvodi više beta endorfina. Ovaj neurotransmiter nas oslobađa od osećaja beznađa, depresije, izolacije i slabog samopoštovanja dok god smo pod delovanjem droga (“dizanje”), a učinak ‘spuštanja’ uzrokuje ponovnu žudnju za šećerom.
Studije potvrđuju da konzumiranje šećera takođe dovodi do neurohemijskih promena dopamina u mozgu koje oponašaju one koje se događaju kod konzumacije droga poput heroina i kokaina. Ovi dopaminski udari uzrokuju promene u ponašanju, zavisnost od šećera, smanjenu aktivnost receptora koji dovode do sitosti, simptome odvikavanja, a tokom vremena uzrokuju i nizak nivo dopamina. Tako se nastavlja ciklus žudnje za šećerom.
Budući da se šećer doslovno nalazi svuda oko nas, u hrani i piću, pitanje je – kome je u interesu da budemo zavisni?
Rafinisani šećer je postao deo ljudske prehrane tek u nazad nekoliko stotina godina, ranije smo sasvim normalno živeli bez tone šećera u nama. Kako je došlo do ove poplave šećera? Kompanije koje proizvode i prerađuju šećer od vlada država širom sveta dobijaju ogromnu novčanu podršku. U našim krajevima, šećer je npr. u Hrvatskoj najvažniji izvozni proizvod u zadnjoj deceniji, čiji je doprinos u ukupnoj trgovinskoj razmeni izuzetno važan. Šećerna repa se proizvodi na otprilike 30.000 hektara, a zašto? Zato da biste zasladili čaj, kafu ili napravili poneki kolač? Ne, nego zato da bi ga neko dodao u sve što pijete i jedete. Da bi prehrambene kompanije i države ostvarile profit, a uz njih i farmaceutske – kada obolimo.
Ako tražite zajednički imenitelj za rak, srčana oboljenja, dijabetes, pretilost, masnu jetru, visoki krvni pritisak, osteoporozu, probleme sa zubima, slab imunitet, oslabljenje kognitivne funkcije, promene u ponašanju i mnoge druge bolesti i stanja, onda je to šećer – belo zlo.
Mislite svojom glavom na svoje zdravlje, odviknite se i potražite zdravije alternative za slatko, na primer steviju. Kada vas napadne osećaj panike za slatkim pojedite neko voće ili povrće, sve to sadrži prirodni, zdravi šećer, a uz to obilje vitamina i minerala. Nemojte zaboraviti da se šećer danas dodaje čak i u hranu koja uopšte ne zahteva sladila, a upravo kumulativni unos sve te hrane i pića koje sadrži šećer je ono što nas treba zabrinuti.
(Izvor: nexus-svjetlost.com | Napisala: Irena Dujmušić)
