Bliži nam se tužan jubilej, ujedno i svedočanstvo o našoj sramoti koja traje skoro punih 20 godina - svedočanstvo o smrti popularnog glumca Dragana Maksimovića, koga su 18. novembra 2000. godine pretukli navijači Rada, neonacisti, nanevši mu povrede zbog kojih je Maksa preminuo u bolnici dva i po meseca kasnije.

Tuga ne može da mine sve ove godine, ni duša da se smiri, jer bezumne ubice nisu nikada identifikovane i niko za napad na našeg glumca nije odgovarao. Policija je došla do operativnih podataka da su ga "radovci" pretukli posle utakmice njihovog kluba sa Obilićem i gubitka meča, nezadovoljni zbog poraza. Međutim, i sam Maksimović je do poslednjeg trenutka odbijao da identifikuje napadače, tražeći "da se ovi mladi ljudi ne hapse", pa mladići koji su krivi za njegovu smrt do danas nisu pronađeni.

I opet je vreme za novu suzu, da posvedoči o bruci bezočnih huligana - oni su pretukli Maksu jer su, zbog njegove tamnije puti, pomislili da je Rom, što je pomračenim umovima bio dovoljan razlog za zverski napad.

 

A i samom izlivu nasilja zbog kojeg je glumac ostao sklupčan na pločniku na Zelenom vencu, prethodili su strašni događaji, koji lede krv u žilama. Maksimovića su, naime, "radovci" počeli da tuku u nekadašnjem restoranu "Beli grad", a on im se nije suprotstavio. Nije želeo da se upušta u ludilo, između ostalog jer je zbog katarakte nedugo pre zločina bio na operaciji oka, pa nije želeo da rizikuje povredu rane. Ako se tome doda da je bio astmatičar i dijabetičar, jasno je da su zlotvori pred sobom imali "lak plen"… i da ih nije bilo sramota da to iskoriste.

Dragan Maksimović

*Dragan Maksimović u filmu "Šmeker"

Spomen ploča

Na mestu na Zelenom vencu na kom se dogodio ovaj incident postavljena je spomen-ploča posvećena ovom glumcu, a na godišnjicu njegove smrti kolege i prijatelji iz Narodnog pozorišta upravo tu polažu cveće.

I mislite da je tu kraj događajima koji su se nizali u neopisivu tragediju? O, ne, nije… Ni vlasnik restorana nije stavio tačku na prebijanje, nije pomogao gostu, ne, on ih je sve isterao na ulicu! Tamo su neonacisti nastavili da mrcvare i šutiraju Maksimovića, a izgleda da i niko od prolaznika nije imao smelosti da skoči nesrećnom čoveku u pomoć… Glave su se okretale na drugu stranu, a ruke i noge "radovaca" pogađale su našeg glumca po celom telu…

Kada huligani više nisu imali snage da ga besomučno tuku, Maksu je rođak odvezao u Urgentni centar. Prelom butne kosti i prelom karlice. U prvo vreme smo se nadali da će se Maksimović izvući, ali nekih dva i po meseca od zadobijanja povreda on je pao u komu, i ne budeći se iz nje, preminuo 4. februara 2001. godine, tri dana pred svoj 52. rođendan.

 

Više od 60 uloga u karijeri

Maksimović je tokom karijere ostvario više od 60 uloga u pozorištu, na filmu i televiziji. Svima je dobro poznat iz filmova "Petrijin venac", "Šmeker", "Vreme čuda", "Poslednji krug u Monci", "Rane", "Pad Italije", "Nož", "Mi nismo anđeli", "Crni bombarder", "Stršljen", "Lepa sela lepo gore", kao i serija "Otpisani", "Priče iz majstorske radionice", "Gore-dole"...

Dragan Maksimović Maksa- 19 godina od smrti glumačke legende - Glas Zaječara

Upisao studije glume iz prve   

Ne znaju mnogi ljudi da je Dragan Maksimović, inače rođen u Podujevu 7. februara 1949. godine, sa 18 godina iz prve upisao studije glume. Četiri godine kasnije Narodno pozorište ga je primilo u svoj stalni ansambl, a debitovao je u klasiku Bertolda Brehta "Majka hrabrost i njena deca".

Između ostalih, primetio ga je britanski pozorišni i filmski režiser, legendarni Piter Bruk. Njega Britanci danas, u 95. godini, smatraju najvećim živim pozorišnim režiserom. Bilo kako bilo, Bruk je Maksimoviću dao ulogu u svom filmu "Susreti sa izuzetnim ljudima" (1979). 

 

Bez intervjua i TV emisija

Upravo negde u vreme tog projekta dogodilo se da su neke Maksine izjave pogrešno interpretirane u štampi, pa je onda on odlučio da više ne daje intervjue, niti da gostuje u TV emisijama. Glumac je ostao dosledan i nije menjao odluku, tako da o njemu danas praktično govore samo njegove maestralne uloge, što je za jednog umetnika nesumnjivo bolje nego da ga pamte po skandalima ili učešću u rijaliti programima... 

U svakom slučaju, Maksimović je nastavio da briljira i posle "Susreta sa izuzetnim ljudima", a pored sjajnih rola koje je ostvario, neka srednja i mlađa generacija svakako ga pamti po ulozi "prosvetljenog hipika" u kultnoj komediji Srđana Dragojevića "Mi nismo anđeli". Zato je i pravo vreme da se odgleda kratak insert iz filma i da se podsetiti na ono glumačko: "Nema malih uloga, samo malih glumaca". A Maksa je bio veliki glumac i takvom je pravio i svaku ulogu... 

Scroll to top