BalkansPress

Dobro došli!

Jednog dana, jedan slepi čovek je sedeo na stepenicama neke zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i molećivim natpisom na kome je pisalo: “Slep sam, molim vas udelite milostinju.“

Slučajni prolaznik, igrom sudbine stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se i primeti da se u šeširu nalazi samo nekoliko metalnih novčića. Sagnuo se da bi mu pružio novac, a zatim je, bez pitanja za dopuštenje, uzeo karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.

Tokom popodneva, isti slučajni prolaznik se vratio do slepog čoveka i video kako je sada njegov šešir pun novčića i novčanica. Slepi prosjak, prepoznajući ga po koraku, upita ga nije li on bio taj koji je nešto napisao na kartonu i šta je to što je napisao.

Na to je prolaznik odgovorio: “Nisam napisao neistinu…, samo sam napisao tvoju poruku na drugačiji način“, nasmešio se i izgubio u gužvi. I tako slepi čovek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:

“Danas je proleće… a ja ga ne mogu videti.“

(Nepoznat autor)

FacebookTwitterLinkedin
Pin It

Scroll to top