BalkansPress

Dobro došli!

BEOGRAD - Svedočenje Miladina Suvajdžića, poznatijeg kao Đura Mutavi, pred Specijalnim sudom u Beogradu ponovo je otvorilo pitanje brutalnih otmica ozloglašenog „zemunskog klana“, iza kojih je stajao, kako tvrdi Suvajdžić, lično Milorad Ulemek Legija!

Otmica Stefana Živojinovića, sina folk zvezde Lepe Brene i proslavljenog tenisera Slobodana Živojinovića, jedina je iz tog perioda ostala pod velom misterije i posle 17 godina, a novo svetlo na nju bi mogao da baci Suvajdžićev iskaz u kojem je naveo da je klan otmicama počeo da se bavi u jesen 2000, kada im se na meti našao Vuk Bajrušević, rođeni brat udovice Vlade Kovačevića Trefa.

- Osmogodišnji dečak, mali Stefan, otet je na Bežanijskoj kosi samo nekoliko dana posle Bajruševića. Policija već godinama sumnja da iza svega stoje ozloglašeni pripadnici „zemunskog klana“, ali za to nikada nije bilo dovoljno dokaza. Istraga je i danas otvorena, a sumnje policije je možda najbolje opisao penzionisani policajac Mile Novaković u svojoj knjizi. On je, opisujući ovu otmicu, na neki način ukazao na bivšeg načelnika DB Radomira Markovića kao čoveka koji bi i danas mogao da da odgovor na pitanje ko je oteo Stefana - otkriva sagovornik Kurira iz srpskog pravosuđa.

 

Sastanak na Banjici

U svojoj knjizi „Otmice zemunskog klana“, Novaković je pored brojnih drugih otmica opisao i kidnapovanje Stefana Živojinovića. Otmičari su porodici uputili jezivu poruku: Ako ne uradite kako tražimo, vraćaćemo Stefana u delovima! U knjizi se navodi susret Bobe Živojinovića i tadašnjeg načelnika Resora državne bezbednosti Radeta Markovića, kome se očajni otac, uprkos monstruoznim pretnjama kidnapera, jedino obratio za pomoć. Sastanku su se ubrzo priključila još dvojica operativaca beogradske policije, kojima Marković obećava pomoć i svu tehniku DB koja se koristi za praćenje i lociranje.

- Operativci tadašnjeg beogradskog SUP, međutim, i pored Markovićevih obećanja, nikada nisu dobili pomoć kolega iz DB - navedeno je u Novakovićevoj knjizi.

Zašto Marković nije ispunio obećanje dato Živojinoviću, podjednaka je misterija kao i sama otmica. Brena i Boba su nakon tog sastanka odlučili da ispoštuju sve zahteve otmičara i isplate dva i po miliona maraka. Dete je nakon pet dana agonije pronađeno nepovređeno na Kalemegdanu.

Živeli u strahu

Ono što, međutim, na sličan način bode oči u Novakovićevoj knjizi jeste informacija o odlasku Živojinovića u Ameriku nakon otmice. Autor navodi da ni nakon primopredaje Brena i Boba ne prijavljuju policiji otmicu, već iz straha odlaze u Ameriku. Sredinom 2001. vraćaju se i pristaju da obaveste policiju, kao i da dečak bude saslušan.

- Iako ni te informacije nisu mnogo pomogle u daljoj istrazi, inspektorima se još tada nametnulo kao pitanje zašto su Živojinovići baš tad prelomili da u slučaj uključe i državu. Akcija „Sablja“ i obračun sa organizovanim kriminalom i dalje su bili u dalekoj budućnosti, a jedina izmenjena okolnost bilo je hapšenje Radeta Markovića 24. februara 2001 - kaže za Kurir izvor koji je bio uključen u istragu.

Kurir je kontaktirao sa porodicom Živojinović, ali nam je Boba rekao da ne želi da priča o tome.

 

ČINJENICE

*U otmici učestvovale najmanje dve muške osobe
* Zahtevan otkup od dva i po miliona maraka, ili duplo više za otkup tela ukoliko se ne ispoštuju uslovi
* Otmičari komunicirali mobilnim, ali i pismima kucanim na mašini
* Dete nije moglo da prepozna otmičara

Sličnosti sa otmicama zemunaca

* Način i vreme otmice  - presretanje, vezivanje očiju i vožnja do skrovišta na nepoznatoj lokaciji
* Komuniciranje telefonom
* Navođenje i primopredaja novca na auto-putu

Razlike u odnosu na otmice zemunaca

* Nikada nisu otimali decu
*Nisu koristili pisma
* Zlostavljali otete žrtve

 

Otmice „zemunaca“

• Brata Bojane Bajrušević Vuka „zemunci“ su oteli 7. novembra 2000. na parkingu u Ulici Žarka Vukovića Pucara, ispred broja 17. Bio je u poseti majci, koja stanuje u toj zgradi. Njegova sestra se obratila za pomoć policiji, ali i Miloradu Ulemeku Legiji. Otmičari su tražili pet miliona maraka, ali im je Bojana dala 1,5 miliona pre nego što su ga pustili.

• Miroslav Mišković otet je 9. aprila 2001. na Bulevaru Arsenija Čarnojevića. Četvorica maskiranih pripadnika „zemunskog klana“, naoružanih automatima, izvukli su ga iz automobila i odvezli na nepoznatu lokaciju. Tražili su za otkup 10 miliona maraka, ali su s vlasnikom „Delta holdinga“ postigli dogovor da iznos bude upola manji.

• Milija Babović otet je 24. marta 2002. na Južnom bulevaru. Tokom dvadesetak dana zatočeništva zadobio je brojne povrede. Pušten je tek kada je otmičarima isplaćen otkup od 10,5 miliona evra. Legija je igrao dvostruku igru: kao prijatelj porodice nosio je pare za otkup, a s druge strane je Mileta Lukovića Kuma savetovao kako da postupa i odavao mu šta je porodica prijavila policiji.

Mile Novaković
NE ZNAM ZAŠTO RADE NIJE SASLUŠAVAN

Bivši načelnik UKP i autor knjige o otmicama „zemunaca“ kazao je juče za Kurir da mu je žao što ova otmica nije rasvetljena, kao i da je u knjizi iznosio samo svoja zapažanja.- Ni u koga nisam upirao prstom. Ne znam zašto Marković nije saslušavan o tom slučaju. Slučaj je ličio na otmice koje su činili „zemunci“, ali se i razlikovao - rekao je Novaković.

(Kurir.rs)

 

Scroll to top