BalkansPress

Dobro došli!

Crna Gora je prošle godine uvezla 40 miliona flaša vode, a izvezla nepunih 770.000, uprkos činjenici da ima čak osam fabrika za flaširanje vode. Na uvoz ove dragocene tečnosti potrošeno je više od osam i po miliona evra, dok je za izvoz trošak 279.000 evra.

Ovo su podaci koje je saopštila Privredna komora Crne Gore, uz podsećanje da u zemlji postoje fabrike za flaširanje vode: "Suza", "Akva Monte", "Gorska", "Akva Bjanka", "Diva", "Eko-per" i "Božja voda". Tu je i jedina fabrika koja flašira gaziranu vodu, a to je bjelopoljska "Bjelasica Rada".

Samo fabrika "Akva Monte" iz Lipova kod Kolašina ima kapacitet proizvodnje pedeset miliona flaša godišnje, ali koristi samo pet odsto kapaciteta. Ovo, za "Novosti", kaže Marko Nikolić, član Izvršnog odbora preduzeća i finansijski direktor "Atlas grupe", u čijem je sastavu fabrika vode.

 

- Pakujemo vodu izuzetnog kvaliteta. U flašici je gotovo identična voda onoj koju uzimamo sa izvorišta - navodi Nikolić. - I pored toga, ne možemo aktivirati kompletnu proizvodnju. U minulom periodu "srezali" smo troškove, prvenstveno one za distribuciju, odnosno transport i održavanje voznog parka.

Ne spori naš sagovornik da Crna Gora uvozi enormne količine vode i pored toga što bi to mogao biti izvozni brend države, međutim, kako kaže, sadašnja politika u tom segmentu privrede nije dobra za one koji su uložili u tehnologiju, koncesije i pogone za flaširanje vode.

- Rešenje je da država ograniči količine koje mogu biti uvezene. Da se utvrde kvote, na primer, da se godišnje može uvesti pet miliona jedinica. To bi dalo šansu onima koji se bave flaširanjem da se pozicioniraju na tržištu i obezbede plasman kvalitetne vode - objašnjava Nikolić.

I u Privrednoj komori poručuju da se situacija u toj grani mora menjati. Početak bi bio, kako navode, da se jasno preciziraju uslovi kako za uvoz, tako i izvoz vode. - Kada god smo pokušali izvoz u zemlje regiona, naše fabrike naišle su na barijere. Čekalo se, na primer, na analize proizvoda po nekoliko nedelja, i pored uredne dokumentacije koja je pratila robu, čime je plasman proizvoda obesmišljen, a troškovi su učinili da takav posao bude nerentabilan - kažu u Komori, napominjući da prilikom uvoza u Crnu Goru takvih barijera nema. - Pored svih sporazuma poput CEFTA, države regiona pronalaze načine da suptilno štite svoje tržište bar u delu proizvoda za koje imaju domaću infrastrukturu. Kod nas to ne postoji. Naše iskustvo pokazuje da je u Crnoj Gori procedura uvoza robe pojednostavljena i brža nego kod izvoza.

 

STRANCI UZ VODU NUDE I SOKOVE

Kao opterećenje u biznisu flaširanja vode, u privrednoj asocijaciji vide i to što kompanije iz regiona uz vodu nude i druge vrste napitaka, poput sokova. - Na primer, "Koka-Kola" trgovine "ucenjuje" da uz flašu tog pića moraju uzeti i flašu vode. Kod nas to nije slučaj, jer mi samo nudimo trgovačkim lancima jedan proizvod - vodu - pojasnio je Marko Nikolić iz "Akva Monte".

NEOPHODNI JEDNAKI USLOVI

U minulih deset godina, otkad je počelo otvaranje pogona za flaširanje vode, uloženo je oko 20 miliona evra, uglavnom na severu države.

- Nažalost, to je danas za veći broj fabrika promašena investicija. Država nije blagovremeno reagovala i prepoznala veliko odricanje investitora koji su u ruralnim područjima izgradili infrastrukturu (put, struju i sl.), zaposlili i edukovali kadar. Da se delovalo drugačije, mi bismo danas već proizvodili i sokove. Država mora, pod hitno, zbog sveukupne ekonomije, da reši osnovno pitanje - da stvori jednake uslove za sve učesnike na tržištu - poručuju iz Privredne komore.

(Novosti.rs)

Scroll to top