BalkansPress

Dobro došli!

KESE koje se od 1. januara prodaju u beogradskim radnjama nisu biorazgradive, kako se tvrdi, a osim što predstavljaju trošak za potrošače, slabo koriste svrsi zbog koje su uvedene - zaštiti životne sredine. Stručnjaci upozoravaju da do naših kupaca nisu ni stigle prave biorazgradive kese, koje se proizvode od kukuruza i skroba. To nam je potvrdio i Filip Radović, direktor Agencije za zaštitu životne sredine. On kaže da je pogrešno protumačeno da je nova ambalaža biorazgradiva.

Država je, ipak, odlučila da pomogne proizvođačima koji prave novu vrstu kesa, iako stručnjaci tvrde da one nisu konačno rešenje za zaštitu životne sredine.

- Do novog zakona o naknadama, proizvođači su imali beneficije da ako proizvode kese sa aditivima, plaćaju manju naknadu i do 10 puta, a sada su te kompanije oslobođene plaćanja tog nameta - kazao je Radović za "Novosti".

Čini se da će od nove odluke najviše profitirati proizvođači kesa i trgovci, a sve preko leđa građana i na štetu prirode. Stručnjaci upozoravaju da čak i gradski čelnici verovatno pogrešno koriste termin "biorazgradiv". Da biorazgradive kese ne postoje u Srbiji, smatra i profesorka dr Branka Pilić sa Katedre za inženjerstvo materijala na Tehnološkom fakultetu Unverziteta u Novom Sadu.

 

- Biorazgradiva kesa, koja se nalazi na nekim tržištima, napravljena je od prirodnih polimera, koji su po svojim svojstvima biorazgradivi - ističe profesorka. - Njih do prirodnih gasova razlažu mikroorganizmi. Kese koje sada kupujemo su dobijene od klasičnih plastičnih materijala, koji nastaju od nafte. U neke je samo dodat aditiv, koji treba da simulira biorazgradnju. Kesa koja ima aditive pre će se rasparčati na mikroplastiku i ti mikrodelovi ostaće u zemljištu i tako ući u vodotok. To, takođe, čini veliko zagađenje. Takve kese, plastične i sa aditivima, raspadaju se hemijskim putem, a ne uz pomoć mikroorganizama, kao što se uništavaju biorazgradive. Onu što je napravljena od polietilena ne mogu da napadnu mikroorganizmi, ni pod kakvim uslovima, što je suština biorazgradivosti.

Kako objašnjava dr Pilić, kese sa aditivima su štetnije od običnih, jer se brže razgrađuju u opasnu plastiku i ne možemo to da kontrolišemo, jer ne može zajedno da se reciklira sa onom koja nema aditiv u sebi.

- I kese sa aditivima, koje mi uvodimo, zabranjuju se u Evropi - ističe naša sagovornica. - One se po našem pravilniku tretiraju kao biorazgradive iako nisu. U Evropi se taj standard osporava i to pokazuju najnovija istraživanja iz maja 2019. godine, koja su stigla i do Parlamenta EU. Čak i u zemljama u regionu, gde se koriste, ne sme da stoji oznaka da su biorazgradive. Naše fabrike za izradu plastičnih kesa morale su da dodaju taj aditiv, kako bi dobile beneficije od države. Plaćaju taksu na uvoz polietilena 1.500 dinara po toni, a ako nisu sa aditivima 20.000 dinara. Na kraju, sve kese, da bi se efikasno uklonile, moraju da stignu do fabrika za reciklažu, a ne da se nalaze na deponijama i po ulici. Sve se mora razgrađivati pod kontrolisanim uslovima u fabrikama.

 

REŠENjE SU KUKURUZ I SKROB

PROFESORKA Pilić smatra da bi uvođenje kukuruznih i skrobnih kesa jedino imalo smisla.

- Te kese su dosta skuplje, naši proizvođači bi morali da nabave nove mašine, što nije jednostavno, ali je izvodljivo - smatra profesorka. - Ovde je od izuzetne važnosti da potrošači budu pravilno informisani, jer je trenutna situacija nekako zbunjujuća za građane. Biorazgradivost je svojstvena određenim plastičnim materijalima i nije potrebno dodavati nikakve aditive da bi se razgradili.

RAZLIKE MINIMALNE

NAVODNE biorazgradive kese, u trgovinama, od Nove godine, koštaju u proseku oko 10 dinara. Liče na one obične, osim što su u nekim radnjama malo "deblje". Svakako, ni približne pravim, biorazgradivim kesama, koje se dobijaju od kukuruza i skroba. To se vidi i naoko. Od njihove specifične boje, pa do mirisa. Niko od nadležnih u resornom ministarstvu nije mogao da nam objasni zbog čega na kesama koje nisu biorazgradive stoji ova oznaka.

Scroll to top