BalkansPress

Dobro došli!

Ne morate da izbegavate svet i vesti, ali treba da naučite kako da se zaštitite od negativnosti!

Kako stvari stoje, nikad nije bilo teže odoleti negativnim uticajima koji se šire na sve strane nego u današnje vreme, piše Lovesensa.

 

Pokušaj da izbegnemo svet nije moguć, osim u negativnom smislu, naravno. U pozitivnom smislu, moguće je naučiti da inteligentno živimo u svetu neidentifikujući se pritom sa njim. 

Jedna od tehnika koje nam mogu biti korisne u tom pogledu je zove se u narodu "na jedno uvo uđe, na drugo izađe".

Koliko nam se puta u toku dana desi da slučajno čujemo šta neko govori i umesto da primenimo metod "pusti da to izađe na drugo uvo", uhvatimo se za to i počinjemo da se bavimo time?

I što je najgore, dozvoljavamo da to negativno utiče na nas. Međutim, kada bismo samo bili u stanju da ne uzimamo u obzir sve i svašta što čujemo na televiziji, internetu, ulici, poslu, kafani, pijaci... više bismo slušali sebe, i naravno, bili lakši za tonu nepotrebnih briga i strahova. Problem je što mi to jednostavno nismo u stanju, a evo i zašto.

Ako pogledamo u svoj um, možemo da zapazimo jedan program koji se zove "prikupljač informacija" ili prijemnik misli. To je jedan od osnovnih mentalnih programa bez kojih naš racio ne bi mogao normalno da funkcioniše.

 

Nevolja se javlja kada program radi pod negativnom komandom tipa: "uzmi u obzir sve što u sebi ima reč, na primer strah, briga, neizvesnost, nesreća, žalost, patnja, ugrožen opstanak, zvuk sirene za opasnost, pesimizam, borba, opiranje, forsiranje, negativnost, izdaja, obmana, prevara, žrtva, krivica, droga, rat, bombardovanje, ubistvo, smrt... i reaguj".

Dakle, šta god da je to što karakteriše naše prošlo bolno iskustvo, mi ćemo sada na to automatski da reagujemo i da se branimo. To se uglavnom dešava na suptilan način, ali posledice su više nego vidljive na našem telu, disanju, emocijama i umu.

Postanimo svesni, na primer, kako držimo svoja ramena napeto i podignuto, kao da svakog časa očekujemo napad, pa moramo da imamo neki štit.

Zapazimo koliko nam to vitalne energije oduzima. Ili osetimo koliko nam je napeto lice, čelo, jezik, mozak, donji deo leđa, karlica, stomak, disanje... i biće nam savršeno jasno da imamo strah od opuštanja i svesnog bivanja u sadašnjem trenutku. Znaćemo da se plašimo otvaranja i čulnog doživljavanja.

(BalkansPress / Lepaisrecna)

Scroll to top