BalkansPress

Dobro došli!

Pravoslavni vernici obeležiće 4. novembra jedan od četiri najveća praznika posvećena mrtvima - Mitrovske zadušnice.

Ovaj praznik uvek pada uoči Svetog velikomučenika Dimitrija, zbog čega se i nazivaju Mitrovske zadušnice.

U crkvama će se obeležiti Svetom liturgijom i parastosom, na kome sveštenik vinom preliva žito, a posle službe se obilaze groblja.

Na grobove se nose sveće, a sveštenici obavljaju pojedinačne parastose i čitaju molitve za preminule. Ako nije moguće otići na grob pokojnika, njima se služi pomen u crkvi. Prema učenju Crkve, na Zadušnice se vernici mole u hramovima i na grobljima za pokoj duša umrlih, a čine i milostinju.

 

U crkvi se na Zadušnice pominju i reči Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova četvrtog veka hrišćanske propovedi:

Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklevajte da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih.

Na groblje se odnosi hrana, koju po pravilu spremaju žene.

Zadušnice nikada nisu u vreme posta, niti padaju u postan dan, jer su uvek u subotu. Peku se kolači od belog brašna, koji se ponekad zovu "prosfore". Spremaju se rakija, pivo, vino, voda, a u nekim mestima se iznosi i žito.

Nosi se onoliko sveća koliko se mrtvih pominje. U svim krajevima Srbije na grobove izlazi sveštenik da okadi grob. Ako je nekim slučajem sveštenik sprečen da dođe, onda neko od prisutnih tamjanom obavi prekađivanje.

Zajedničko za zadušnice u svim krajevima jeste izlazak na groblje i organizovanje posluženja na grobu. Nekad su to samo pita, pecivo, kafa i voda. Ponegde se iznesu kuvana jaja i pečenje. Na groblju se valja poslužiti makar jednim zalogajem, običaja radi.

 

Ponudama se služe rođaci koji su na groblje izašli, a ne odbijaju se ni nepoznata lica, ako sama priđu grobu. Smatra se za veliki greh i uvredu mrtvima ako bi se neko odbio ili čak oterao od groba. 

Inače, u crkvenoj godini postoje četiri opšta zadušna dana: Zadušnice pred Vaskršnji post (uoči početka Velikog posta), Duhovske zadušnice (uoči praznika Svete Trojice), Miholjske zadušnice (uoči Miholjdana) i Mitrovske zadušnice (uoči Mitrovdana).

Prema narodnom verovanju, sveća upaljena na zadušnicu više vredi od svih sveća upaljenih pokojnicima tokom godine. Kako beleži etnolog Mile Nedeljković, u istočnoj Srbiji se čak veruje da sveća zapaljena na ovaj dan gori do sledećih zadušnica, i da bi, ako im se ne upali sveća, mrtvi godinu dana bili u mraku.

Verovanje vezano za mitrovske zadušnice kod naših se predaka zvalo i zatvorene zadušnice, jer su o tom danu bili zatvarani grobovi. Naime, kako beleži Nedeljković, grobove je o letnjim zadušnicama otvorio sveti Petar, a on ih sada i zatvara.

Verovatno najinteresantniji detalj je da smo mitrovske zadušnice preuzeli od Ruske pravoslavne crkve. Taj praznik je ustanovljen posle pobede Dimitrija Donskog na Kulikovskom polju 8. septembra 1380. godine. One su nastale kao spomen izginulim vojnicima u toj bici, a u našem narodu je ovaj dan dobio najširu namenu u kultu mrtvih.

 

Molitva za pokojne

Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život večni,

i sve upokojene u pobožnosti i veri, i oprosti im svako sagrešenje,

hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju.

I useli ih u mesta svetla, u mesta svežine, u mesta odmora,

odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje,

gde gledanje lica Tvoga veseli sve od veka svete Tvoje.

Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima,

i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.

Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš,

i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim,

i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvek i uvekove vekova.

Amin.

Scroll to top