BalkansPress

Dobro došli!

Pedeseti dan posle Vaskrsa, Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave Duhove ili Svetu Trojicu.

Duhovi ili Pedesetnica je hrišćanski praznik kojim se proslavlja silazak svetog Duha na apostole u Jerusalimu, 50 dana nakon Hristovog Vaskrsenja. Odatle i izraz proslava pedesetnice.

Hrišćani ovaj praznik slave i kao dan „rođenja Crkve“ budući da Dela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se „dalo krstiti te su primili Duha Svetoga“. Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Jevrejima.

 

U hramove se unosi sveža zelena trava i cveće. Posle svete liturgije služi se večernje, na kome se kleči i pletu venci od trave i cveća. Ti venci se nose kući i stavljaju pored ikone i kandila na zid.

Na veliki praznik Sveta Trojica narod tradicionalno posećuje istoimene manastire i traži oprost grehova ili lek za bolesti. Veruje se da u periodu pre i posle ovog praznika vladaju moćne energije, te oni koji obilaze manastire traže oprost grehova ili lek za bolest.

Dobro je, kako tvrde upućeni, iz tih manastira poneti osveštanu vodicu jer u narednih godinu dana obezbeđuje harmoniju u domu.

Ovaj praznik se povezuje i sa starim vremenima, kada se slavio praznik žetve, radosti i ljubavi. Deset devojaka obuku se i okite lepo, pa idu od kuće do kuće. Devojke glume kralja, kraljicu, barjaktara i dvorkinje i držeći jatagane obavijene peškirima, igraju i pevaju pesme o ženidbi, udaji, prosidbi, srećnom sastanku, radosti oko dece.

 

U istočnoj Srbiji, uoči, na dan i posle Svete Trojice, Vlahinje imaju pojačanu vančulnu percepciju i tada proriču, baju vodicu za skidanje čini i spravljaju biljne meleme za uspeh i blagostanje. U Homolju i Timočkoj krajini, između dva utorka oko Trojice, organizuju se povorke.

U jednoj od njih – “kraljici”, učestvuju najlepše devojke u selu, predstavljajući rusaljke, vile koje su nastale od duša preminulih devojaka i utopljenih žena, pokopanih bez uobičajenih pogrebih obreda. Prema pisanju etnologa dr Slobodana Zečevića, omiljeno mesto im je krošnja, pa se zato ne preporučuje penjanje po drveću da se ne bi uznemirile, zaposele osobu ili je namamile u kolo da igra do smrti.

Da bi se čovek zaštitio od takve nesreće, u džepu treba da nosi čen belog luka ili pelina, a drveće se ritualno kiti darovima: sapunima, šarenim peškirima, flašicama parfema i ruževima za usne.

Scroll to top