BalkansPress

Dobro došli!

Ako niste znali, svaki ujed zmije treba da se tretira kao ujed otrovnice, mesto ujeda odmah treba podvezati nečim, i nikako ne isisavati otrov iz rane jer nema svrhe! Zmije ne napadaju ljude ciljno, jer one ili love plen za ishranu ili se brane od napadača, pa ih nikako ne napadajte.

Zbog lepog vremena, u ovom periodu broj zmija će biti sve veći, ali će biti sve više gmizavaca i u gradovima. Zašto je to tako objasnio je kragujevački “zmijolovac” Mirko Mijanović, koga su zmije ujedale tri puta, a uhvatio ih je par hiljada.

– Sela su nam opustela, manje je ljudi i manje stoke. Zbog toga je i manje glodara – miševa i pacova, koji se sele tamo gde je više ljudi i hrane, u gradove. Za miševima kao svojom hranom idu i zmije, a biće ih više nego danas – kaže Mijanović koji je samo par sati ranije uhvatio zmiju u centru Kragujevca, pa dodaje da će se građani cele Srbije sve češće sretati sa zmijama, jer ide lepo vreme.

Ljudsko biće od rođenja nosi u sebi iskonski strah od zmije. Kada su u medicinsko-psihološkim eksperimentima pokazivali zmiju bebama, one su se trzale i pokazivale znake straha, mada nikada pre zmiju nisu videle i previše su male da bi znale da je u pitanju opasna životinja. To znači da čovek u genima ima upisan strah od zmije.

 

Na pitanje šta činiti pri susretu sa zmijom, Mijanović uz osmeh odgovara: Prvo se prekinete.

– Zmija čoveka ne vidi kao svoj plen jer je preveliki. Napašće ga ako se brani. Ako zmija ipak ujede, najpre treba podvezati kaišem ili maramom mesto iznad rane. Ne treba isisavati otrov iz rane ni na jedan način, glupo je i nema smisla. Ako je zmija ujela, njen otrov već je ubrizgan u krvotok i kola našim venama, nije na mestu ujeda, ne može se isisati. Povređenog treba što pre odvesti lekaru. Trebalo bi da ga odvezeneko drugi, jer on ne bi trebalo da radi bilo šta što bi ubrzalo cirkulaciju, jer time ubrzava pristizanje otrova do vitalnih organa kroz krv. Treba da bude miran – jasan je “zmijolovac”.

On upozorava da posebno decu treba čuvati od ove životinje, jer bi zmijski otrov dete težine od osam do 10 kilograma mogao da ubije za pet do 10 minuta.

Mirka Mijanovića otrovnice su ujedale tri puta u životu, dva puta poskok i jednom đarka. On kaže da svaki put kada krene nekud, da po pozivu Kragujevčana vija zmije, ne zna hoće li kući da se vrati živ. Mijović se ipak i danas trudi da svaku uhvaćenu zmiju vrati u prirodu jer “one su ovde bile pre nas, mi smo njima zauzeli životni prostor”.

Ovaj čovek sa zmijama je počeo da druguje u šestoj godini, kada je jednu na rukama uneo u kuću sa rečima “mama, vidi što je lepa”.

– Majka mi je tiho rekla da je samo spustim, a onda me prebila. Ipak me nije ubedila da ih se manem. I danas mi se dešava da kada uhvatim zmiju i odnesem je u jastučnicu van grada, da je pustim, a da ona neće od mene. Guram je, ona leži kraj mojih nogu i gleda me – objašnjava “zmijolovac” na čijoj levoj mišici “drema” baš zmija.

Mirko Mijanović oslobodio je ovih gmizavaca mnoge parkove u gradu, ali i mnoge kuće i podrume. Iz jedne seoske kuće u okolini Kragujevca izneo je osam zmija. Iz podruma Šumadinca odneo je jednu, koja je čoveku nanela mnogo muke i veliki duševni bol jer čitavog dana nije mogao u podrum po rakiju. Jedan domaćin je u potrazi sa skrivenomzmijom izneo sve stvari iz sobe i raskovao brodski pod. Zmija se šćućurila ispod poslednje raskovane daske.

Mijanović, poznatiji kao “šumadijski zmijolovac”, zavisno od godine do godine, u Kragujevcu i okolini uhvati i po 40 zmija u sezoni. U čak polovini slučajeva, po pozivu Šumadinaca, posle više sati potrage, Mijović zmiju ne uspe da nađe.

(Telegraf.rs)

Scroll to top