BalkansPress

Dobro došli!

Badnje veče, u zimu 1942. godine, trebalo je biti poslednja u životima nekoliko stotina pravoslavnih vernika, jer su ustaške vlasti u okupiranoj Tuzli nameravale da sruše Saborni hram Uspenja presvete Bogorodice. Uporedo s rušenjem tuzlanske pravoslavne crkve, ustaše su nameravale da započnu masovne egzekucije civila srpske i jevrejske nacionalnosti. To im, međutim, nije pošlo za rukom zahvaljujući muftiji tuzlanskom Šefketu ef Kurtu, piše Avaz.

Informacija o pripremi monstruoznog ustaškog plana, naime, doprla je do Šefketa ef. Kurta. Okupio je ugledne Tuzlane i sročio rezoluciju koja je dostavljena nemačkim okupacionim snagama. Potpukovnik Vist, nemački komandant grada, brzo je reagovao, pa su po Tuzli istaknuti plakati s upozorenjem “da niko nikoga ne sme da zlostavlja, oduzima ili ruši tuđu imovinu i dira živalj koji slavi”.

 

Šefket ef. Kurt i hadži Hasanaga Pašić, nekadašnji gradonačelnik Tuzle, posle rezolucije koja je upućena Nemačkoj, predvodili su i delegaciju koja se sastala sa Andrijom Artukovićem, ministrom unutrašnjih poslova NDH, desnom rukom poglavara Ante Pavelića.

Njihov razgovor nije bilo nimalo prijatan, a u jednom trenutku, Artuković je repetirao svoj luger i krenuo na efendiju Kurta i Pašića. Preostali članovi delegacije poručili su Artukoviću da će cela Tuzla otići u šume ako ubije efendiju Kurta i Pašića. Artuković je pokleknuo pred odlučnošću tuzlanskih uglednika amnestirajući područje Tuzle od svojih rasnih zakona, a zahvaljujući tome, najveći broj tuzlanskih Srba i Jevreja izbegao je tragičnu sudbinu sunarodnika.

Efendija Kurt ostao je u Tuzli sve do smrti. Umro je 21. juna 1963. godine u 84. godini. Desetak hiljada građana Tuzle i iz okoline došlo je na njegovu dženazu, a dirljiv govor održao je prota Đorđe Jovanović.

On je, inače, rođen u Travniku 1879. godine, gde je završio osnovnu školu i medresu, dok je studije okončao u Carigradu i Damasku. Službovao je u Travniku i Banjaluci, a u Tuzlu je stigao 1925. godine i ostao muftija sve do 1933. godine. Penzionisan je 1936. godine.

Njegova dvojica sinova Asim i Enver poginuli su kao pripadnici partizanskih jedinica u NOB-u. Šefket ef. Kurt, kao verski službenik, odlikovan je Ordenom bratstva i jedinstva, a ulica pored Mejdanske džamije u Tuzli danas nosi njegovo ime.

Scroll to top