BalkansPress

Dobro došli!

U bajkovitom selu Štava – iznad kojeg se ponosno uzdiže Pančićev vrh, a ispod kojeg je Lukovska Banja sa nadaleko poznatim čudotvornim izvorima termomineralne vode, i dalje žive preci Saksonaca, koje je u 13. veku baš u ovo zabačeno mesto nadomak Kuršumlije doveo kralj Milutin!

PROČITAJTE: Ovo prezime u Srbiji imamo samo mi jer ga je otac izmislio: Majka ga je ostavila, a ovo je naša priča (FOTO)

Danas u ovom drevnom seocetu sa bogatom istorijom živi tek stotinak meštana, od kojih se većina bavi poljoprivredom, a svima njima je zajedničko to što su za naše podneblje „čudne, riđe puti“ i sa „čudnim imenima“.

 

Naime, kako objašnjava Miroslav Jović, poznati turistički vodič iz ovog kraja, iako se u Štavi retko čuje plač novorođenčadi, i u 21. veku u ovom mestu rađaju se riđa deca, pa je svima jasno, kako objašnjava naš sagovornik, da klica germanskog plemena u blizini administrativne granice s Kosovom još nije uništena.

Selo Štava

*Selo Štava, Foto: Alo! / N.Marić

„Saksonce je u Štavu doveo kralj Milutin, a oni su u to vreme važili za najveštije rudare. Štavski rudnici su u srednjem veku bili poznati po bogatstvu olova, zlata, srebra i cinka, a potomci drevnih Saksonca, koji su tada vadili rudu, prema predanju i danas žive ovde“, objašnjava Jović za list Alo.

Dok koračamo ka gotovo potpuno očuvanoj crkvi iz 12. veka, koja se nalazi na samom ulazu u selo, naš sagovornik nam objašnjava da je u Štavi zaista vreme stalo. 

Selo Štava

*Selo Štava, Foto: Alo!/N.Marić

„Za razliku od ostalih kuršumlijskih sela, ovde meštani nose imena koja nisu tipična za naš kraj. Devojčicama se daje ime Valina, a dečacima Dmitar, što govori da meštani sela nisu zaboravili svoje pretke“, kaže Jović, a pred nama se pojavljuje biser Štave, Crkva Svetog velikomučenika Mine.

Crkva od koje zastaje dah uzdiže se nad živopisnim krajolikom i vekovima prkosi zubu vremena, a kako naš sagovornik objašnjava, upravo ova svetinja jedina je u Srbiji koja ima kameni krov.

 

„Na ploči iznad ulaza u crkvu stoji natpis da je sagrađena i živopisana za vreme pećkog patrijarha Pajsija i gračaničkog mitropolita Silvestera, koji su delovali u 17. veku. Ovaj podatak ukazuje da je do 17. veka prvobitna crkva po svoj prilici rušena do temelja“, objašnjava nam Jović.

Dok nam sagovornik priča da je u porti živopisne crkve pronađeno oko četrdesetak sarkofaga i mermernih spomenika iz Milutinovog vremena, neki od meštana nas radoznalo posmatraju. Ipak, na naše pitanje da li bi želeli da se „slikaju“ za novine, kratko nam poručuju: „Neka, hvala! Mi ne damo da nam niko kvari mir koji postoji još samo u našoj Štavi! Drago nam je da ste došli, da osetite ono ’neopisivo’ zbog čega mi vekovima ne napuštamo naše selo“.

*FOTO: PRINTSCREEN

Blaga kralja Milutina

Osim po riđokosim stanovnicima, selo Štava je nadaleko čuveno i po skrivenom blagu kralja Milutina, zbog čega baš u ovo mesto i okolinu dolaze mnogobrojni pronalazači, koji se nadaju da će se dočepati bogatstva. Naime, legende i narodna predanja o skrivenom blagu kralja Milutina i napušteni rimski rudnici glavni su pokretači zlatne groznice u selima oko Lukovske Banje. Retko ko od žitelja Štava, Mrče i drugih sela hoće javno da priča o potrazi za skrivenim blagom, ali kako su samo kratko prokomentarisali, sigurni su da je ono „tu negde“.

(BalkansPress / Izvor: Kurir.rs, ALO! - N. Marić)

Scroll to top