BalkansPress

Dobro došli!

Sva deca na igralištu želela su da se slikaju s njom. Neki da joj dodirnu mašnu u kosici. Neki da joj nameste uvojke... Drugi da joj poprave čipkanu bluzu koja je skliznula s ramena. A ona... Ona kao da je znala da je, kao bajagi, nešto važna. Potražila je mesto među žutim cvetovima obližnje bašte. Jedan je ubrala i pružila prema kameri, uz osmeh kakav imaju deca neodgonetnute zagonetke.

Ovo je Novi Pazar, a ona je Alina. Deca je zovu - Nina. I mama je tako zove - Nina. Mama je Atifa. Atifa Ljajić! To je ona žena kojoj se u leto pre dve godine divila javnost Srbije. U 61. godini na svet je donela ovu devojčicu, vantelesnom oplodnjom. Po svemu što je proživela, pripisali su joj da je - "majka hrabrost".

 

- Hrabra je svaka žena koja zna šta želi - kaže Atifa. - Ja sam želela dete i sada sam srećna. Ne mogu vam opisati kolika je moja sreća dok gledam moju Ninu.

Atifa brzo ustaje, ni za trenutak ne gubi iz vida ćerku.

- Živahno je ovo dete, i nekako svoje. Moram da ga nadgledam - u hodu govori Atifa.

Iza ove slike majke, sa pletenicom gotovo do kolena, i negovane devojčice, očiju kao u laneta, koju iz ruku ne ispušta njena mama - stoji priča za čitav roman: o fascinantnom porivu jedne žene da se ostvari kao majka. Da se ostvari, po cenu života. Priča o njenim strahovima od noći i zore, o pogledima i podgurkivanjima, o pitanjima kao što je: Šta će ti dete u ovim godinama? O nerazumevanju i, na sreću, većem razumevanju dobrih i plemenitih ljudi, koji su ovoj malenoj porodici bili i ostali podrška i nada.

 

- Moje dete i želja da ga imam ispunili su moje srce - kaže nam Atifa. - A podrška dobrih ljudi samo su mu produžili otkucaje. I, pravo da vam kažem, ako bih se na nekog požalila, sreću bih našu naljutila.

- Kad god me pitaju da li sam ljuta na nekoga, odgovaram: Imam samo da kažem ko mi je u ovoj mojoj sreći pomogao. Kada bih brojala, bio bi to dugačak spisak. Ja se, ipak, nadam da ću ovom mom detetu obezbediti stan, pre nego... Pre nego što ona bude sigurna u svoje ručice.

Ne želi da, nedaleko od njene podstanarske adrese, platimo piće njoj i njenoj devojčici grlici, koju nikako ne drži mesto. Ona je čas na jednom, čas na drugom kraju bašte. Mama je uči da pospremi ponešto i u kući. Tako ona i ovde, u ovom restoranu, posprema flašice s našeg stola.

- Zdrava je, zahvalna sam Bogu - govori, uzgred, Atifa. - Samo je vakcinu do sada primila. Evo, dve godine i koji mesec, ni temperaturu čak nikad nije imala. A šta voli? Sada, nekako, želi da jede grožđe. To joj i priuštim.

 

Atifa je Alinu rodila posle četiri neuspešna pokušaja vantelesne oplodnje. Peti joj se posrećio. Tada je svu svoju ušteđevinu i otpremninu iz konfekcije "Raška", u kojoj je deceniju i više radila, uložila u to da pokuša da bude majka. Da uspe, ili da umre.

- Jeste bilo teško, ali je to sve sada iza nas. Sve muke i nevolje su iza mene i mog deteta, ja se tako nadam - kaže Atifa. - A mislila sam, jednom, da je sa mnom gotovo. I lekari su gubili nadu. Ali prof. dr Nebojša Radunović bio je ta svetiljka koja me je pridizala. Bila sam toliko iscrpljena da reč nisam mogla da progovorim.

Malena Nina nema pojma o čemu priča njena mama. Ona trčkara okolo, širi ručice kao leptir krila, i svaka joj je pažnja mila.

- Samo se nadam najlepšim danima moga deteta, makar ono i ne bilo svesno moga truda da ugleda svet - kaže Atifa. - Zašto ovako govorim? Zašto imam nadu? Zato što znam da je mnogo, mnogo dobrih ljudi među nama. Ma, imaće ona na koga da se osloni... Ako ja to ne dočekam. Eto, uskoro ću i u tu prevremenu penziju. Biće će to za nas stabilnije i sigurnije vreme.

 

Na rastanku, vraćamo se iz naselja, takozvanog Jedinstva. Atifa odlazi sa svojom Ninom. Na sedmi sprat, u podstanarski stančić. Lift vozi samo do šestog.

- Nije lako Atifi... Nije joj lako - kaže žena u samoposluzi ovog novog naselja.

Odgovor znamo. 

DA SAM JA NEKO

Ovoj našoj Atifi Ljajić, da sam ja neko, dao bih nacionalnu penziju - kaže nam sagovornik u centru Novog Pazara. - Znam da mnogi pomažu, ali bi država trebalo da pomogne. Institucionalno. Možda bi Atifa, da se povezala u crninu, već dobila nekakav stan. Ona je, za nas koji nismo ni u partiji ni u veri, istinska heroina. I uvek se radujemo kad je vidimo.

Naš reporter sa Atifom i bebom odmah posle porođaja Foto M. Nićiforović 

 

DO SUSRETA, U VRTIĆU

Malena Alina će, najverovatnije, od septembra u vrtić. Njena majka kaže da je potpuno svesna toga da joj je potrebno da bude sa vršnjacima. Tata Šerif Nokić, koji je devojčicu priznao "samo formalno", nije u prilici da pomogne. Dijabetičar je, povremeno dolazi, a ima obaveze i prema porodici u Istanbulu. Tokom razvoda sa bivšom suprugom, on je upoznao Atifu i nije odbio da prizna devojčicu, mada začetu vantelesnom oplodnjom.

(Izvor: Novosti.rs / Foto: P. Milošević)

Scroll to top