BalkansPress

Dobro došli!

"U Austriju sam se preselila da bih studirala, pa tako i dobijam vizu na godinu dana, a da bih je produžila uvek i u svakom trenutku moram da imam 800 do 1.000 evra mesečno ili da neko finansijski garantuje za mene", ovako priču počinje M.I. devojka iz Srbije koja već godinama živi u Salzburgu u Austriji i koja svoje iskustvo života u toj zemlji bliskoj Srbima nikako ne može da oboji samo u jednu boju.

 

-Dolazak u Salzburg na studije svakako ne bi bio moguć bez finansijske podrške moje porodice. Osim vize bez koje ne bih mogla ovde da boravim legalno svima koji dolaze potreban je i stan koji ispunjava određene uslove - određena površina, grejanje, ne sme biti substandar, a neophodno je i zdravstveno osiguranje koje studenti mogu da dobiju za nekih 55 do 60 evra mesečno i još dosta dokumentacije - navodi ova devojka koja je jedna od 120.000 Srba koji su svoju sreću pronašli u Austriji od 2000. godine. Ona dodaje da je prvi stan našla uz pomoć poznanika.

*"OTIŠLA SAM, ALI..." Studira i živi u Austriji, a njena priča uopšte nije tako bajna. Ipak, NE PLANIRA DA SE VRATI / FOTO: CHENSIYUAN / WIKIPEDIA

Te 2012. godine kada je otišla iznajmila je garsonjeru za 480 evra, što, kako navodi u današnje vreme nikako nije moguće.

PROČITAJTE: U FRANKFURT OTIŠLO 13 NEGOVATELJA "U Srbiji sa 300 evra nismo mogli da kupimo ni VEŠ MAŠINU"

 

-Dve godine kasnije morala sam da se preselim, jer je vlasniku bio potreban stan i u toj garsonjeri u koju sam se preselila živim i danas. Ona košta 620 evra, a na to dodatno dajem oko 50 evra za struju. Dugo je trajala moja potraga za stanom i nisam našla nikakav, pa sam bila primorana da platim firmi koja se time bavi dve mesečne kirije za tu uslugu pronalaska stana - kaže M.I. koja objašnjava da je situacija van grada nešto bolja, ali da je njoj zbog obaveza bio potreban stan u gradu.

Što se tiče posla kaže da studenti iz, kako ih nazivaju, "zemalja trećeg sveta" imaju pravo da rade u Austriji. To, navodi, zvuči lepo, ali je hipotetički lepo.

*"OTIŠLA SAM, ALI..." Studira i živi u Austriji, a njena priča uopšte nije tako bajna. Ipak, NE PLANIRA DA SE VRATI / FOTO: WIKIPEDIA

-Imaju pravo da rade 20 sati nedeljno, ukoliko je budući poslodavac spreman da za njih obezbedi radnu dozvolu. Na takvom poslu radim već tri godine - priča ona i dodaje da je na početku imala veliki problem sa diskriminacijom, te da su one kompanije koje su je i pozivale na razgovor za posao, čim su shvatile da se radi o njoj i da joj treba radna dozvola, obustavljale svake dalje razgovore.

Posle mnogo napore, našla je posao i poslodavca koji joj je obezbedio radnu dozvolu, a taj posao je dobila po preporuci. Smatra da bez preporuke to ne bi bilo moguće. Trenutno je u potrazi za novim poslom, ali, kako tvrdi, situacija se za to vreme nije mnogo promenila.

 

PROČITAJTE: NAVALIĆE POLA SRBIJE! Novi konkurs za rad u Nemačkoj počinje u martu, potrebno 150.000 novih radnika!

-Na primer, pre nekoliko dana smo se koleginica i ja prijavile za isti posao. Ja sam se baš potrudila i dugo pisala svoje motivaciono pismo, a ona je svoje zaboravila da umetne na platformu. Meni su odmah poslali negativan odgovor, njoj ne - objašnjava ova devojka.

*"OTIŠLA SAM, ALI..." Studira i živi u Austriji, a njena priča uopšte nije tako bajna. Ipak, NE PLANIRA DA SE VRATI / FOTO: EUROBLIC / RAS SRBIJA

Vraćajući se na priču o stanovima, oni su, navodi, preskupi u odnosu na visinu plata. Ako imamo u vidu da jedna prodavačica u Austriji zarađuje za puno radno vreme od 1.150 do 1.200 evra neto na mesečnom nivou, a garsonjera je od 600 evra pa nadalje plus komunalije, onda, tvrdi, jasno je da ne ostaje mnogov novca za trošak. Misli, takođe, da situacija nije mnogo drugačija ni u glavnom gradu Beču, gde je kratko živela i stan koji je iznajmljivala je bio 600 evra mesečno.

Ona dodaje da je uopšteno premalo stanova na tržištu, te da vlasnici često traže potvrdu o zapošljavanju ili o tome koliko zarađujete. Dok to kandidat nema, vlasnici mu ne izdaju stanove. Tako se, objašnjava, upada u neku vrstu začaranog kruga - stan se ne može dobiti bez posla, vizu ne možeš dobiti bez stana i posla.

 

-Što se tiče zapošljavanja u Austriji, smatram da nije baš lako kao što se čini. Da bih ostala posle studija potrebno mi je da u roku od godinu dana nađem posao na kom ću zarađivati 2.349 evra bruto mesečno, što nije lako. Ali nadam se da nije i nemoguće. Ipak, ima toliko građana Evropske unije koji mogu da rade takav posao, pa mi se nekad čini da se niko ne bi trudio oko moje radne dozvole i R-W-R-Karte - ističe ona.

Većina ljudi iz Srbije upravo dolazi preko ove karte i to je, prema njenim rečima, jedino moguće preko poznanika. Da bi je dobio potreban je pre svega stan i garantovan posao.

-Jedan poznanik koji je imao "garantovan" posao i koji je još bio u Srbiji zamolio me je da mu nađem stan. Tražila sam dugo i pitala poznanike Austrijance da li bi neko želeo da mu izda makar sobu u svom stanu, ali niko nije bipo spreman na to. Na kraju, nije ni došao, a ispostavilo se da taj posao nije tako garantovan kako se činilo - ističe i objašnajva da se među zahtevima za posao nalazi i znanje nemačkog na A2 nivou, što i nije mnogo.

*"OTIŠLA SAM, ALI..." Studira i živi u Austriji, a njena priča uopšte nije tako bajna. Ipak, NE PLANIRA DA SE VRATI / FOTO: DUŠAN MILENKOVIĆ / RAS SRBIJA

Ona za kraj ističe da ne želi biti licemerna.

-Život ovde je uređeniji i udobniji nego u Srbiji i ako dobije super posao sa dobrom platom, može fino da se živi. Mada smatram da malo ljudi to na kraju i uspe. Ne planiram da se vratim i ostaje mi da se nadam da se se moja situacija promeniti na bolje - zaključuje ona.

Potrošačke cene

-Cene zavise od onoga šta kupujete. Ima, na primer, jeftinog mesa i jaja, ali su te namirnice jako lošeg kvaliteta. Ako želite da jedete te, uslovno rečeno, "najgore" namirnice, onda je po osobi u proseku potrebno od 250 do 300 evra mesečno - objašnjava M.I.

(BalkansPress / Izvor: Blic.rs)

Scroll to top