BalkansPress

Dobro došli!

Pokrenuo je prve novine na tlu Srbije, koje bi se mogle, u širem kontekstu, čak i definisati kao "prvi srpski tabloid" s obzirom na teme koje je vrlo konkretno obrađivao.

Danas je Sretenje, veliki hrišćanski praznik, ali Srbija danas slavi i Dan državnosti, pošto je ovaj datum jedan od najbitnijih u političkom, kulturnom i istorijskom kalendaru Srbije.

Pored toga što je Dan državnosti, on je i Dan ustavnosti Srbije, kao i dan sećanja na početak Srpske revolucije (odnosno Prvog srpskog ustanka). Dan državnosti Srbije se slavio do nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon čega je ukinut. Stoga je Skupština Srbije 10. jula 2001. godine odlučila da Sretenje bude Dan državnosti.

15. februar 1804. počeo Prvi srpski ustanak i počela borba za oslobođenje od Turaka.

15. februar 1835. Skupština u Kragujevcu donela je Sretenjski ustav, prvi ustav Srbije, jedan od najmodernijih, najdemokratskijih i najliberalnijih ustava svog doba. Njime je u Srbiji ukinut feudalizam (među prvima u Evropi) i ujedno je predstavljao najistočniji odblesak Francuske revolucije.

 

Dimitrije Davidović (Zemun, 23. oktobar 1789. – Smederevo, 6. april 1838) bio je srpski političar i diplomata, ustavopisac, novinar i publicista. Davidović je karijeru u Srbiji započeo kao lekar i knežev privatni (porodični) sekretar, nastavio kao knežev državni sekretar, da bi svoju delatnost krunisao pisanjem Sretenjskog ustava i stekao položaj popečitelja (ministra).

Davidovića su novinari Srbije odavno prozvali ocem srpske štampe. On je bio ne samo novinar, već i diplomata, državnik, prosvetitelj, učitelj. Postoje doduše ulice i spomen ploče u Zemunu, Smederevu, Beogradu, ali to je ipak malo za sve njegove zasluge.

Koliko znamo o ocu srpskog novinarstva? U 18. veku došlo je do procvata ljudske mudrosti nauke. Zemun se veoma brzo prilagodio blagodetima tog "zlatnog doba". Bio je pun velelepnih građevina, značajnih i uglednih ljudi, profesora, umetnika, trgovaca, zanatlija, bankara... U Zemunu je živela i porodica Davidović u kojoj se rađa i sin Dimitrije 12. oktobra 1789. godine (po starom kalendaru).

PUTEŠESTVIJE PO PEŠTI I BEČU

Željan nauke, Davidović posle odlazi u Mađarsku, najpre u Kežmark a potom u Peštu. Započeo je studije filosofije, no ubrzo prelazi na medicinu u Beču, ali ih nikada nije završio.

Davidović u Beču upoznaje mnogo naših ljudi ali najznačajnije njegovo poznanstvo je sa Vukom Karadžićem i Jernejom Kopitarom. Davidović govori odlično nemački jezik a neki tvrde da je znao dobro bar još dva jezika.

*FOTO: wikipedia

Srbija je već početkom 19. veka imala školske ustanove, najvećom zaslugom znamenitog Dositeja Obradovića, ali nije imala svoj eštamparije, pa se tu nisu mogle štampati itekako potrebne knjige a još manje novine koje se u većoj meri pojavljuju u svetu. Ta činjenica je verovatno opredelila Davidovića za štamparstvo i novinarstvo Zbog toga je izučio tipografski zanat i u Beču dobio kalfensko pismo. To mu je pored znanja omogućavalo i davalo pravo da otvori sopstvenu štampariju, što je Davidović i učinio. Time je on zaokružio svoj zamišljeni "proces" i 13. avgusta 1813. godine pokreće prve novine na narodnom srpskom jeziku pod imenom Novine serbske - iz carstvujušćeg grada Viene. Te prve i prave srpske novine pokreću dva davnašnja prijatelja Srbi iz Zemuna i to oba Dimitrija - Davidović i Frušić koji imaju velike zasluge u pomoći Davidoviću oko pokretanja ovih novin ai njihovog daljeg života.

 

PROČITAJTE: DANAS SLAVIMO SRETENJE GOSPODNJE, A NARODNO VEROVANJE KAŽE: Na Sretenje se razdvajaju zima i leto a DEVOJKA kakvog danas PRVO SRETNE, takav će joj biti MUŽ

U početku su štampane svaki dan sem nedelje i praznika, a od 1817. do 1822. godine dva puta nedeljno.

POVRATAK U SRBIJU

Prešao je u Srbiju 1821. i do 1829. godine bio je sekretar kneževe kancelarije. Od 1829. do 1833. godine je bio član delegacije za pregovore s Turcima i zaslužan je za njihov dobar ishod.

*FOTO: wikipedia

Godine 1835. godine je izradio Sretenjski ustav, koji je obnarodovan iste godine u Kragujevcu i u ustavnom periodu je bio ministar unutrašnjih poslova i prosvete.

*FOTO: wikipedia

Davidovićevo obrazovanje u Zemunu, Sremskim Karlovcima, Kežmarku, Pešti i Beču, duboko je u njemu usadilo osećaj da nema države u kojoj ne postoje pravda i Zakoni. Miloševo "zakonodavstvo" bilo je veoma primitivno i nije ljudima obezbeđivalo prava i zaštitu. Davidović je uvideo Miloševu samovolju i upravljanje državom više kao običan neobrazovan čovek a manje kao pravi knez-državnik.

U takvim prilikama Davidović je čekao i "vrebao" svoju šansu. Ona se ukazala nakon deset godina kada je u Beogradu počela s radom "Knjaževska srbska knjigopečatnja" - kasnije Državna štamparija a to je današnji BIGZ.

Tu šansu "majstor" Davidović ne propušta i sa Miloševom dozvolom 23. marta 1832. godine objavljuje Probni broj svojih budućih novina.

Konačno "NOVINE SERBSKE" počinju da izlaze redovno posle dve godine u Kragujevcu gde je premeštena beogradska štamparija, odnosno 5. januara 1834. godine. To su bile prve novine na tlu Srbije, a mogle bi se, u nekom širem kontekstu, čak i definisati kao "prvi srpski tabloid" s obzirom na teme koje je vrlo konkretno obrađivao. 

 

Naporan i odgovoran novinarski posao Davidović je veoma uspešno obavljao, sprovodeći vešto i svoj stav i uticaj na čitalaštvo. Davidović je bio i učitelj Miloševoj deci i jedan je od tvoraca čuvenog Sretenjskog ustaval. A onda je došla čuvena Miletina buna 1835. godine koja je, pored ostalog tražila Ustav za knjaževinu Srbiju, odnosno ograničavanje lične Miloševe vlasti. U Davidoviću je imala velikog pristalicu jer je bio za "konstituciju" i ta svoja opredeljenja iskazivao je tekstovima u svojim novinama. To se nije dopadalo ni Turskoj, ali ni knezu Milošu.

Ne zna se od koga je knez bio poučen, ali Miloš gubi ono neograničeno poverenje u Davidovića i nad novinama zavodi cenzuru a za prvog cenzora određuje Lazu Teodorovića, tadašnjeg Ministra pravosuđa i prosvete. U Odredbi o cenzuri pisalo je i ovo:

"Da se ništa u novine ne stavlja što bi bilo kao primječanije sopstvenog samog našeg novinara o politiki i postupku stranih država."

*FOTO: wikipedia / public domain

MILOŠ OBRENOVIĆ JE HTEO DA GA LIKVIDIRA, PA ODUSTAO

Davidović i dalje vodi novine, ali kada je u broju 49 iz 1845. godine objavio vest o bolesti starijeg Miloševog sina - Milana - čaša se prepunila i Miloš uklanja Davidovića iz novina i svih drugih državnih poslova. No, Miloš je duboko u sebi veoma cenio i poštovao Davidovićev "učinak", znanje, iskustvo, umešnost i doprinos uširenju Miloševih vidika i vidika njegove dece. Mogao je Miloš da ga likvidira, ili pošalje u inostranstvo. Nije to učinio već je poslao Davidovića u Smederevo, dao mu kuću u centru grada, imanje u okoliko sa 60 stabala kvalitetnih šljiva i 300 zlatnih groša godišnje.

Tu u Smederevu Davidović je našao svoj mir. Supruga i sva deca umrli su pre njega i on ostaje potpuno usamljen bez ikakvog poroda, zaboravljen od svih.

 

Davidović umire 25. marta 1838. godine. Niko nije zabeležio smrt ovog zaslužnog čoveka i velikog Srbina. Sahranjen je na ledini (verovatno svom imanju) da niko ne bi znao gde mu je grob. Savest se kasnije probudila. Grob Davidovićev je pronađen i njegove mošti su prenete na smederevsko groblje i položene u lepo uređenu grobnicu odmah pored značajnog istorijskog spomenika - crkvine iz 15. veka gde se i danas nalazi. Na nadgrobnoj ploči piše:

"DIMITRIJE DAVIDOVIĆ SAV SRBIN"

(BalkansPress / Izvor: D. K.)

Scroll to top