BalkansPress

Dobro došli!

Bitka za Košare je zvanično završena 14. juna 1999. godine, kada se Vojska Jugoslavije na osnovu Kumanovskog sporazuma sa snagama KFOR-a povukla sa Košara. Povlačenje je za razliku od drugih delova Kosova, proteklo bez ikakvih incidenata, a neprijatelji su jedni druge mirno posmatrali.

Smatra se najvećom bitkom u novijoj srpskoj istoriji. Tih nekoliko kilometra uz srpsko-albansku granicu podno Prokletija za Vaskrs 1999. godine postali su srpski Termopil u kojima je u početku 110 golobradih srpskih vojnika bez dovoljno municije bilo suočeno sa napadima nekoliko hiljada albanskih OVK terorista, podržanih avijacijom NATO-a i albanskom vojskom.

 

Na vrhuncu borbi Vojska Jugoslavije imala je oko 1.200 vojnika, a OVK, sa dobrovoljcima i albanskim jedinicama pet do šest hiljada. Snage OVK su ratovale u smenama, dok za VJ nije bilo odmora.

BIZARNE SCENE TOKOM KRVAVE BITKE NA KOŠARAMA

*BIZARNE SCENE TOKOM KRVAVE BITKE NA KOŠARAMA foto: Printscreen Facebook / Sonja Rakocevic

I pored velike stručne pomoći NATO oficira, OVK je do tada napadala vojsku i policiju iz zaseda, nije imala ozbiljniju vojnu obuku za frontalno ratovanje - što se i videlo tokom cele bitke.

U napade se uključila i albanska vojska, prvo artiljerijom, a zatim i sa desetak tenkova, ali to nije bitnije uticalo na moral vojnika.

Vojska Jugoslavije je često išla u napade po ledenoj kiši, mrazu, magli i snegu dubine jedan metar i branila svaki položaj do poslednjeg trenutka - što je dodatno uticalo na pad morala kod neprijatelja.

BIZARNE SCENE TOKOM KRVAVE BITKE NA KOŠARAMA

*BIZARNE SCENE TOKOM KRVAVE BITKE NA KOŠARAMA foto: Printscreen Facebook / Sonja Rakocevic

Romi kao Navaho Indijanci

Tokom krvavih borbi na Košarama bilo je i mnogih bizarnih scena, u koje je teško poverovati. Dešavalo se da ljudi sa obe linije fronta zbog guste magle zalutaju u neprijateljske rovove i vrate su u sopstvene, a da ih niko ne primeti.

Pripadnicima VJ koji su se grejali pored vatre jednom prilikom je prišao čovek u vojnoj uniformi, seo pored njih i kada su ga posle nekoliko minuta pitali iz koje jedinice on je odgovorio na albanskom.

 

Taj pripadnik OVK je zarobljen, a utvrđeno je da se posle jednog od napada dugo skrivao u žbunju, ali je izašao kada je video vatru i ljude. Dvojica pripadnika Vojske Jugoslavije su po magli uspeli da ušetaju u neprijateljski rov, "zarobili" teški protivavinski mitraljez i bezbedno ga doneli u svoj rov.

Zbog stalnog prisluškivanja jedan rezervni oficir VJ se prisetio američkih Navaho Indijanaca iz Drugog svetskog rata, i angažovao dvojicu Roma, pripadnika VJ, koji su na svom jeziku radio vezom navodili jugoslovensku artiljeriju i minobacače.

Do kraja rata NATO i OVK nisu uspeli da shvate o čemu se radi, jer nisu razumeli romski jezik. Iako je rejon karaule bio gotovo nenaseljen, u okolini su se nalazila etnički čista albanska sela, sa velikim brojem pripadnika OVK u njima. Sama karaula udaljena nekoliko stotina metara od granične linije na vidnom mestu, bila je laka meta i često se dešavalo da teroristi sa granične linije ispale rafal na karaulu i pobegnu.

Česte su bile i zasede u kojima je stradalo nekoliko pripanika VJ, a gotovo svakodnevna pojava pokušaja prenošenja manje ili veće količine oružja i municije iz Albanije na Kosovo i Metohiju.

Glavninu graničnih jedinica činili su vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka koji su služili vojsku od marta 1998. godine i imali su uglavnom po 19 ili 20 godina.

BIZARNE SCENE TOKOM KRVAVE BITKE NA KOŠARAMA

*BIZARNE SCENE TOKOM KRVAVE BITKE NA KOŠARAMA foto: Printscreen Facebook / Sonja Rakocevic

Dobrovoljci sa svih strana

Priča se da se u bici za Košare u redovima Vojske Jugoslavije borio se veliki broj dobrovoljaca iz zemlje i inostranstva. Osim Rusa - Kozaka iz padobranskih jedinica, u redovima dobrovoljaca bili su ljudi iz drugih evropskih zemalja.

Takozvani "internacionalni odred" od tridesetak ljudi činili su ljudi iz zapadnog dela Ukrajine, Finske, Švedske, Danske, Holandije i po jedan Škot i Irac iz Velike Britanije.

Njihovi motivi za ratovanje na strani Jugoslavije bili su navodno avanturizam, antiamerička osećanja, ali i želja za ratnim iskustvom. Njihova plata bila je simbolična, odnosno ista kao za redovne vojnike. 

 

Takođe se prepričava da se pri dolasku na front, strani dobrovoljci tražili da im se izda sertifikat da su učestvovali u borbama oko Košara, jer su sa takvom potvrdom mogli da dobiju 50 odsto veću mesečnu platu na ratištima širom sveta.

Poginulo je 108 pripadnika vojske i dobrovoljaca, a tela nekoliko vojnika nikada nisu izvučena sa granice.

Danas se na području karaule Košare nalazi oko 150 grobnica, poginulih pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova, ali se procenjuje da je još nekoliko desetina ljudi iz redova OVK sahranjeno u Albaniji.

(BalkansPress / espreso.rs)

Scroll to top