BalkansPress

Dobro došli!

"Piši mi o tome kako je voleti u Beogradu", rekao joj je. Kao da je to lako, tek tako, sedneš pa pišeš. Kao da joj je baš jednostavno da ona takva piše njemu takvom o beogradskom voljenju... Ali znali su oboje da ona ne spušta pogled pred izazovom. Umočila je pero u mastilo i sela pred hartiju."

 

Na Kubi je ljubav puna strasti, usijana tela, pripijena, u ritmu muzike i oblaku dima... U Rusiji vole rumeno, širom otvorenih očiju, pod šubarama i moskovskim noćima... U Americi je ljubav holivudizivana - dvoje se sudare na ulici, prospu se hartije, pogledaju se u oči i shvate da je to - to.

Uverena sam da mi u Beogradu volimo drugačije. Treba doživeti ljubav Beograđana. Mi volimo sve, kad smo uvereni u to da je to nešto za nas dobro i da je taj neko prema nama dobronameran.

 

Beograđanke vole drugačije od svih žena na svetu. One u Zapadnoj Evropi vole hladno, pomalo proračunato, kao Jarčevi u zodijaku. Cure u Latinskoj Americi vole u vrtlogu morske soli, sambe, salse i žestokog pića. Dame u Magrebu vole krišom, pogledom, tajnama.

 

A Beograđanke... Mi volimo crno-belo. Kod nas sivo ne postoji. Nema srednje vrednosti. Nema neutralnosti. Ili je crno ili je belo ili je i crno i belo istovremeno, onako kako ni slikari ne bi zamešali. To je hipnotišući spoj svih osećanja koja zajedno daju ljubav - onu nezaboravnu, beogradsku.

 

Beograđanka će te voleti stidljivo i drsko. Tiho i svom snagom. Strastveno i žestoko, ali i pokorno, ćutke. Voleće detinjasto, ludo, razmaženo, ali i tako da pomisliš da je baš briga, da je hladna, da je se ne tiče šta radiš. Beograđanke maštaju, neke čak i previše. Zamišljamo, smeškamo se pogubljeno, znajući da su možda male šanse da se svi ti snovi ostvare, ali lep je osećaj. Još je lepše kada se neke maštarije ostvare. Kad doživiš déjà vu... Onda još smelije koračamo beogradskim pločnikom, pune ljubavi - beogradske.

Ako si nekada čitao priče Moma Kapora, onda znaj da Beograđanke baš tako vole. U inat. Prkosno. Drsko. Pucketajući balone od žvakaće gume. Ali i nežno. Mazno. Tako da poveruješ da te ranije nijedna nije ni volela. Bar ne stvarno volela, što bi rekli klinci - odistinski.

 

Znam da poznaješ moj grad i da uživaš da otkrivaš i upoznaješ njegove detalje koje te u svetskim daljinama čine neodoljivo beogradskim. Zato ću te kroz beogradsku ljubav provesti ulicama naše prestonice.

- Beograđanka će ili da kasni, da bi ti dala do znanja da ona vlada tvojim svetom - ili će da porani i čeka te, pomalo ljuto, nestrpljivo, ali naizgled nonšalantno. Nasloniće se na zgradu, prekrstiće noge i ruke, izgledaće kao da i ne vidi kad prilaziš - da te kazni za to što te čeka. A onda će ti se baciti u zagrljaj, istovremeno detinjasto i ženstveno.

 

- Ljubav u Beogradu počinje tamo gde počinje i sam grad - na ušću Save u Dunav. Bilo da je to pogled koji ti Beograđanka uputi dok stojite na platou kod Pobednika ili onaj trenutak kada se, kao slučajno, očeše o tebe dok se šetate pored reke... Zna se da je dovoljna i sekunda da se ljubav posadi u srcima i da u svakom narednom koraku sve više buja.

 

- Stazom beogradske ljubavi može da se hoda polako, ali ne onako obazrivo već ležerno. Ne kao da si spor, već kao da ti se ne žuri, imaš sve vreme ovog sveta i samo je bitno da ste tu vas dvoje, da pričate o svemu i da hodate zajedno i to usaglašeno - leva leva, desna desna, kao da poznajete i kako kuca srce onog drugog, a kamoli kakav će korak napraviti. Hodate tako Knez Mihailovom ulicom i povremeno se dodirnete, čisto da svako vidi kako iz vas izbijaju varnice.

 

- "Beograđanka" je videla brojne prve poljupce i dodire. Ova palata se ističe svojom visinom u centru grada baš onako kako se beogradska ljubav ističe u celom svetu svojom posebnošću. I baš zato tu, podno ovog nebodera, moraš bar jednom da se poljubiš. Pa pogledaš gore ka "Beograđanki", pa pogledaš ka tim usnama i ne znaš od čega ti se više vrti u glavi.

 

 

- Vračarske uske ulice savršene su za šapat, ali i za sve one neizgovorene reči koje se osećaju u vazduhu. Kad se krene tamo od Slavije ka Kaleniću pa se uličicama krivuda i lomata, baš kod svakog ulaza osetiš potrebu da zgrabiš ili budeš zgrabljen, da kažeš sve ono što ti je na srcu. Možda to nećeš učiniti, ali znaj da se to naelektrisanje i te kako oseti. Za to je zaslužan poseban vazduh vračarski, šmekerski, onaj koji su udisali najčuveniji zavodnici Beograda.

 

- Ako Beograđanka baš poželi da te zavede, onako bezobrazno beogradski, povešće te na skadarlijsku kaldrmu. Sve i da ne svratite ni u jednu od čuvenih prestoničkih kafana, sam ugođaj prolaska boemskom četvrti dovešće do toga da će se ona kao slučajno saplesti, a ti ćeš je herojski pridržati, pogledati, privući, poljubiti.

 

Tako da će i zidine skadarlijskih zgrada uzdahnuti od klišea koje su toliko puta videle i od kojeg im i dalje zasuze "oči" na prozorima.

 

- Košutnjak će te privući da prvu kafu jutarnje beogradske ljubavi ispiješ gledajući grad sa njegovih visina. Držaćete se za ruku, opušteno i posesivno u isti mah. Kao da se više nikada nećete dotaći, ali i kao da vam taj dodir ne znači baš mnogo, iako vam srca trnu od sreće i želje.

 

I znamo mi da svaki grad ima svoj kutak i da svaki stanovnik svakog grada na celom svetu može da kaže da se baš u tom gradu voli najlepše, ali mi nećemo odustati. Nećemo, jer znamo da se u Beogradu zaista voli najlepše. Znamo, jer ovde su o ljubavi pevali Đuza, Đorđe Marjanović i Gabi Novak. Pisalo se o njoj, slikala se i snimala. Ovde su se voleli i Momo i Ljiljana Kapor, Velimir Bata Živojinović i njegova Lula, Dragan Nikolić i Milena Dravić... Zbog svih njih, zbog svih nas, beogradska ljubav jeste i uvek će biti posebna.

(Izvor: Dnevno.rs)

Scroll to top