BalkansPress

Dobro došli!

Psihijatar Jovan Marić (80) otkrio je nedavno da sina Mateju nije video sedam godina, te da njegov naslednik pokušava da ga izbaci iz stana u Beogradu, što je šokiralo javnost, a sad je izneo nove detalje ovog slučaja.

- Sin mi se nije javio posle mojih javnih istupanja. Bivša supruga pogotovo nije. Ne znam kako se on posle svega oseća. Nemam nikakvu informaciju o njemu. Ne znam ni šta studira. Čuo sam da studira FON, ali kada sam otišao da to proverim, rekli su mi: "Znamo ko ste, profesore, ali to je poverljiv podatak, ne možemo vam reći da li je vaš sin upisao ovaj fakultet" - kazao je na početku Jovan Marić.

PROČITAJTE: MERIMA NJEGOMIR JE TEŠKO BOLESNA: Pevačica se bori sa opakom bolešću - Ne osećam se dobro

 

- I dalje sam u stanu koji sam prepisao sinu. U njemu sam 20 godina. Bivša supruga i ja smo bili u braku, kada je on imao sedam meseci, a ljubav cvetala. Tada sam mu prepisao stan, a ja se u tom ugovoru nisam obezbedio rečenicom da mogu da ostanem u stanu do svoje smrti. NJegov stan je njegov. Jedino ako dođe do žestoke neblagodarnosti poklono-primaoca, a to znači da me je pretukao, premlatio ili tako nešto, onda ja mogu da poništim ugovor. Pošto se to nije desilo, nema nikakve šanse da ja poništim taj ugovor o poklonu i stan je njegov - dodaje Marić.

- Sin je tražio da se iselim iz stana. Ovih dana se to rešava. Tužilac nije sada njegova majka, već on, jer je punoletan i on zastupa svoje interese. To je razlog zašto sam ja krenuo u medije. Ne bih blatio svoga sina u medijima prikazujući kako je on neblagodaran. Ja mu poklonio stan, a on me isteruje na ulicu. To je vrlo ružno po moga sina. Vodio sam računa da mu ne naškodim i nešto tako ne pokrenem. Ali došlo je to vreme da su sudski izvršitelji uzeli stvar u svoje ruke. A kada oni uzmu stvar u svoje ruke, tu više nema sina i ničega... Nego to je pravno pitanje. Ne znam kako to ide sada. Neko mi je čak rekao da u zimskom periodu nemaju prava da vas isele. Ne znam da li je to propis ili ne - ističe on.

*Foto: Printscreen/Pink

- Izvršitelji postupaju po nalogu aktera, odnosno mog sina, vlasnika stana. Ja 20 godina neprekinuto živim u ovom stanu. To je stan koji sam ja kupio sa prethodnom suprugom, ne njegovom majkom, pa je i tada postojala caka da ne mogu da poklonim nešto što je zajednička imovina bivše supruge i mene, ali to je palo u vodi. Dokazano je da je stan njegov. Ja sam sada na belom hlebu i čekam da se pojave sudski izvršitelji. I to je jedna od neblagodarnosti poklono-primaoca da vas isteruje iz stana na ulicu, a nemate drugi stan, da se i to može koristiti kao dokaz neblagodarnosti i kao takav ne zaslužuje poklon. Tako su mi rekli advokati, i zato je verovatno i on oklevao. On nije očekivao da ću ja medijski ovako pokrenuti sve. Ja nemam gde da idem. Ćerka ima sina, mali stan. Nema šanse da joj dođem još na grbaču. Neblagodarnost poklono-primaocima je nešto što sudska praksa uvažava - dodao je Marić, pa otkrio šta njegove ćerke misle o ovome.

 

- Jedna ćerka živi u Americi i držim je po strani, nema veze sa tim. Joana je razvedena, ima sina i živi u stanu i nije adekvatno da dođem kod nje. Meni treba jedna soba za mene. Ja sam star čovek, 80 godina imam. Napisao sam sinu pismo u kom sam mu rekao: "Pobogu, šta se žuriš, daj da budem ovde dve, tri godine, neću ti duže živeti". Imaju stan njegova majka i on, gde žive. Jedan moj prijatelj, njegov komšija, mi je rekao da žive u stanu koji je četvorosoban. Nemam druge nego da izađem u hodnik kad dođu izvršitelji. Jednostavno neću da izađem iz stana u kom živim 20 godina, koji sam ja kupio. Izaći ću u hodnik, ako me fizički izguraju. Spavaću u hodniku na stepenicama. Stan ne mogu da plaćam. Odakle mi pare? Živim od penzije. Nema šanse da imam drugi stan - naveo je on, očajan zbog situacije u kojoj se našao.

*Foto: Printscreen/Pink

PROČITAJTE: ĐOKOVIĆ U NEVERICI: Napustio Pariz sa peharom, a onda mu javili neverovatnu vest

- Mogu da živim od penzije. Penzija nije mala, ali plaćam alimentaciju sinu. Pošto ima pravo na nju do 26. godine. Oduzimaju mi 30 posto od penzije za alimentaciju. Tako da mi je taman da pokrije moje troškove. Trideset posto dajem, oko 37, 38 hiljada dinara mesečno. Ne znam tačno, jer mi automatski oduzimaju novac od penzije. Sina sam viđao u Centru za socijalni rad, gde smo pogubili kontakte. Rekao sam ženi kada uspostavimo bolje relacije, viđaćemo se, kada se dogovorimo. Međutim, otišao sam za ambasadora u Nigeriju, bio dve godine i prekinuo sam kontakt sa njim. Kada se završio mandat u Nigeriji, vratio sam se i ponovo otišao u Centar za socijalni rad, sa idejom da ga viđam kao i ranije, jednom u dve nedelje. Oni su mi tada rekli da je sin napunio 15 godina, po našem zakonu moramo pozvati njega i njegovu majku, staratelja, od njih zavisi da li će se viđati sa vama ili ne. Ja kažem - dobro. Moja ambasadorska plata je bila velika. Četrdeset posto od plate, 1.860 evra svakog meseca je bila alimentacija. To je bila najveća alimentacija u to vreme u Srbiji. "Pozovite ga, valjda ćete se viđati, kada je toliko para primao...". Vratim se - šok. Kaže, vaš sin i majka ne žele da vas viđaju, a na to imaju pravo po zakonu. Pošto uredno plaćate alimetaciju, možete policijom da ga privedete na viđanje. Ne pada mi na pamet da sina privodim policijom da viđa oca. Taman posla. To tako traje sedam godina - zaključio je Marić.

Scroll to top