BalkansPress

Dobro došli!

Trpeću koliko mogu, ali ne preko granice. To neću, rekla je Alenka Čurin-Janžekovič, čija priča poslednjih nedelja potresa slovenačku javnost. Ona je, naime, otvorenim pismom zatražila da se u Sloveniji legalizuje eutanazija.

Penzionisana učiteljica odlučila je da umre. Ne danas ili sutra, nego kada joj bolest onemogući normalan život i kada bolovi postanu nesnosni.

Njeno telo od detinjstva pati. Boluje od MPS IV sindroma, bolesti pri kojoj, zbog nedostatka enzima za razgradnju šećera, stradaju kosti. Šećer joj doslovno izjeda zglobove, hrskavicu, kosti. U životu je imala više od deset operacija, telo joj gotovo potpuno ukočeno, kreće se uz pomoć štaka. I boli. Užasno boli.

 

-U našoj maloj Sloveniji nema podataka koliko je obolelih, ali u mojoj porodici ima dva slučaja. Ja i moja pokojna sestra - kaže Alenka Čurin-Janžeković.

Ona je načela tabu-temu u Sloveniji - pravo svakoga da izabere kada će umreti i da taj kraj bude dostojanstven. Zato je sve pripremila da po svojoj odluci umre u Švajcarskoj. Dobila je odobrenje od organizacije "Dignitas" da u njihovoj klinici sa njihovim lekarima popije smrtonosni koktel koji će joj prekinuti patnju.

 

-Prvi kontakt sa "Dignitasom" i sa njihovim konceptom imala sam 2011. godine. Nakon operacije 2017. godine, kada je bol bio nesnosan i kada sam bila nepokretna, odlučila sam da ću to da učinim. Rekla sam sama sebi da ću, ako ovo preživim i budem toliko pokretna da mogu da odem u Švajcarsku, to i učiniti. U roku od godinu dana dobila sam zeleno svetlo i lekara koji će mi propisati koktel - ispričala.

Sakupila je više od 10.000 švajcarskih franaka i čuva ih spremne da plati poslednje putovanje.

Eutanazija

*Eutanazija / FOTO: Profimedia.rs

-Skupo je, ali kada se čovek odluči na to, zna da mora da pripremi novac. Švajcarska jedina omogućava strancima eutanaziju i žele da zarade na tome - rekla je Alenka.

Nije joj žao novca, žao joj je što ne može da umre u Sloveniji. Smrt je samo deo kruga i veruje da, ako ima pravo na dostojanstven i slobodan život, ima i pravo na slobodnu i dostojanstvenu smrt. Podršku joj pruža suprug Marijan. Skoro četiri decenije su zajedno. Na neke njene reči zasuze mu oči, na neke se nasmeši.

 

-Ja bih želeo da odem pre nje, ali želeo bih da još godinama plešemo - kaže on.

-Da, plešemo. Iako se nakon poslednje operacije samo njišem na plesnom podijumu. Zamenim štake Marijanom, svojom živom štakom. To mi pomaže da se nosim s bolešću - kaže Alenka.

Međutim, kako pustiti osobu da samo ode?

-On je snažan. Rekao mi je da neće biti egoista. Da će me pustiti ako se ponove bol i patnja od pre nekoliko godina. Ja nisam sigurna da bih njega mogla da pustim - priznaje.

-Najviše bih voleo da odemo zajedno, ali ja sam, nažalost, zdrav i ne bi mi dozvolili. Tako da ću morati da čekam da sam umrem pa da zajedno opet plešemo - tiho kaže Marijan.

I on i Alenka silno vole život i baš zbog te ljubavi svesni su da je za nju eutanazija najbolji izlaz, prenosi Index.hr.

(BalkansPress / Izvor: Index.hr)

Scroll to top