BalkansPress

Dobro došli!

Milka Canić nekadašnji supervizor najpopularnije emisije na našim televizijama "Slagalice" preminula je tačno pre godinu dana u 72. godini

Ostala je upamćena po rečenici "dobro veče". Međutim u intervju koji je dala pre sedam godina za portal studenata novinarstva "Žurnalist" mnoge će ostaviti bez reči.

 

"Imam decu, knjige, biljke i često ne stignem ni tome dovoljno da se posvetim, ali opet postoji onaj trenutak kada ste sami sa sobom u četiri zida, a to nije lep osećaj",rekla je Milka Canić.

Srpkinja crnogorskog porekla, rođena, kako kaže, „jedne godine u jednom gradu“ diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, grupa za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost i od tada je radila kao profesor u gimnaziji u Prištini i u Vojnoj gimnaziji u Beogradu. Pored pedagoškog rada, bavila se i lekturom i korekturom, te više od hiljadu knjiga ima njen lektorski potpis. Autor je četiri udžbenika za srpski jezik i književnost i petog "Srpski za strance".

Svakodnevni mir pronalazila je u svom stanu na Vidikovcu koji je dobila od Kolegijuma Vojne gimnazije pre više od trideset godina. Okružen zelenilom, stan na vrhu solitera sa pogledom na Avalski toranj, uređen u njenim omiljenim bojama (plavoj i beloj) prepun je biljaka, umetničkih slika i naravno knjiga koje se nalaze što u ormarima, što na krevetu, pa i na trpezarijskim stolicama. Uredno poređani rečnici, enciklopedije i ostale knjige koje je ova zaljubljenica u književnost godinama kupovala zauzeli su tri velike police, a Milka se se tada prisetila kako se zbog toga često sukobljavala sa suprugom.

"Jednom sam jedva namolila svog muža da usisivačem očisti kuću, pa kažem, hajde malo i ispod kreveta, a tu sam ja sakrila dva džaka knjiga, jer je on rekao: „Kupiš li samo još neku knjigu, da znaš...“ Ja mu rekoh da su tu knjige i setim se istog trenutka, ali kasno. Onda je on meni rekao: „E, pa, da znaš da ovo više neće moći!“ Međutim, došli smo do toga da sam ja svoju strast prema knjigama prenela i na njega, pa je i on posle počeo da ih kupuje".

Sa suprugom Dragišom provela je najlepše trenutke svog života. Dobili su ćerku Katarinu i sina Tomislava, koji su sada zreli ljudi, uspešni u svom poslu i koji su im podarili unuke.

 

"Sa njima uživam i oni čine da se osetim mladom i voljenom. Često me vrate mnogo godina unazad, u detinjstvo, kada sam se najradije igrala sa tatom. Sećam se naših igrica, nadmetanja, ljutnje na njega, opraštanja. Pomagala sam i majci u kućnim poslovima, a najviše sam volela da dedi pravim društvo dok je brao voće i pekao rakiju. To su za mene nezaboravni trenuci".

Naglašavajući da nikada nije bila nevaspitano i bezobrazno dete, kroz smeh priznaje da je bila mnogo nemirna i vragolasta i da je teško ko mogao da je prati u tim njenim „đavolijama“.

"Jednoj mojoj sestri od tetke sam u Vrbasu, gde smo obe bile gosti, napravila veliku nelagodnost. Pošto ona nije htela da ispuni neke moje ćefove, rešila sam da je kaznim, pa sam se sakrila. Pored kuće mog strica protiče kanal Dunav-Tisa-Dunav i ja onako sićušna sakrijem se tamo u neko šipražje da me niko ne vidi. Čučim tu nekoliko sati, padne mrak – mene nema! I pola Vrbasa se digne da me traži, a moja sestra sve vreme plače i viče: „Teško meni, kako ću pred ujaka“, mog oca. A, ja razmišljam, pa neka je, neka se sekira", govori gospođa Milka o vremenu dok je još uvek nosila očevo prezime, Perović.

Na pitanje zašto se gledaocima obraća samo sa „Dobro veče“ kaže da joj se taj pozdrav učinio kao najprikladniji.

"Ja nisam razmišljala o tome kako ću to reći, već sam jednostavno u jednom trenutku želela da sve pozdravim i kako ćete to da uradite, ako ne srdačno. Valjda je narod prepoznao tu moju želju, pa se dešava da se mladi prijave za „Slagalicu“ zato što žele mene da upoznaju, što mi je posebno drago".

Milka kaže da se uvek trudila da na život gleda sa pozitivne strane i s nadom da novo jutro donosi nove pobede, te nije slučajno što je uvek možete videti nasmejanu i lepo raspoloženu.

"Moj muž i ja smo se vozili autobusom 23 i jedna žena koja je sedela iza nas rekla je ženi pored nje: „Moja je Jelena višlja od tvoje Milice“, a ja sam se okrenula i rekla: „Viša, kaže se viša, a ne višlja.“ Za mog muža je bilo šokantno da ja negde na javnom mestu ispravljam ljude. Pocrveneo je i izašao na sledećoj stanici. Ja kažem: „Kuda ćeš?“, a on će: „Kuda ću, idem napolje! Neću da me brukaš po autobusu.“ Tačno je da ja to radim svesno, ali ponekad je to jače od mene".

 

Za Milku Canić, dok se bavila samo lekturom i korekturom, znali su njeni učenici i oni koji bi u nekoj knjizi pročitali njeno ime. Od kada je postala prisutna u medijima, i ne samo na kvizu već i u reklami za jogurt, na ulici su je ljudi zaustavljali želeći da se slikaju s njom, pozdravljaju, postavljaju razna, često šaljiva pitanja.

"Jesam sama. Samoća nije dobra ni za koga, ali ja sada ne mogu po cenu života tražiti sebi društvo, sagovornika itd. Ako bi se nešto desilo, to je drugo pitanje, ali ovako kada mi neko kaže „Pa, što ne nađeš nekog?“... Pa, to nije tako lako, naći sad nekog. Treba da izađem, pa da tražim momka", govori lektorka i kroz šalu dodaje da nikada sebi neće oprostiti što je propustila priliku da uživa na salašu.

Izlaz iz samoće nalazi u radu i šetnji.Obožava da „luta“ gradom, razgleda izloge i sebi, svojoj deci i unucima kupuje drangulije. Često odlazi u pozorište, voli da pogleda lep film i naravno da pročita dobru knjigu.
Iako nije ostvarila sve svoje snove jer ih je imala dovoljno za pet života, smatra da je njen najveći uspeh to što se kroz svoju porodicu ostvarila i kao žena i kao čovek.

"Ja sam svašta volela da budem: Astronaut, farmaceut, pevačica - ali sa školovanim glasom, slikarka – a ja sam antitalenat za slikanje. Mnogo toga sam želela, ali svako od nas ima jedan život i nije u stanju da ostvari baš sve što želi. Međutim, kada vi imate porodicu, imate decu, vi ste glavni san ispunili".

(BalkansPress / Pulsonile)

Scroll to top