BalkansPress

Dobro došli!

Bakterije su zaslužne što je čovek naučio kako da bolesni deo DNK zameni zdravim. Otuda takozvanom KRISPER laboratorijskom tehnikom sada možemo, laički rečeno, da prepravljamo gene i pobeđujemo bolest u samom startu.

Profesor dr Miodrag Stojković, osnivač Specijalne bolnice za lečenje steriliteta u Leskovcu i predavač na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu, za "Novosti" objašnjava da čovek i dalje najviše uči od prirode i da je takav slučaj upravo sa otkrićem ove metode: čovek je preuzeo mehanizam kojim se bakterija štiti od napada virusa ili drugog stranog genetičkog materijala.

- Nama je ova tehnika bitna kao metod ciljanog prekida onog dela DNK koji nosi informaciju o bolesti i zamena zdravim genetskim materijalom. Kao kada iz zida izvučete oštećenu ciglu i zamenite je zdravom, a zidu ponovo date stabilnost. Ova, sada rutinska tehnika koja pruža neverovatne mogućnosti u borbi protiv mnogih bolesti, kao i svako otkriće, može da se zloupotrebi, naročito ako ne postoji jasna zakonska regulativa - kaže na početku razgovora dr Stojković.

 

* Koje su sve prednosti ove genetske "manipulacije"?

- Biolozi nastavljaju da usavršavaju svoje alate za brisanje, zamenu ili uređivanje DNK na neki drugi način. KRISPER laboratorijska tehnika je postala jedna od najpopularnijih da se to uradi. Time je obezbeđena neprevaziđena kontrola nad genima kod mnogih vrsta, uskoro verovatno i kod čoveka. A njena primena i prednosti su mnogostruke. Na primer, istraživači su napravili korak ka stvaranju inženjerskih organa svinja za ljudsku transplantaciju. Ovom metodom se u ćelijama svinje unište potencijalno štetne DNK sekvence na 62 lokacije u genomu životinje. Time bi bila otvorena vrata za stvaranje organa za transplantaciju. Ili, nedavno objavljen rad koji opisuje da je moguće korigovati DNK materijal u nervnim ćelijama, što je veoma bitno za lečenje neurodegenerativnih oboljenja za koja, uključujući i Parkinsonovu i Alchajmerovu bolest, nema leka. Ne radi se samo o produžavanju života, već i o poboljšanju njegovog kvaliteta.

* Da li postoji mogućnost zloupotrebe?

- Ova metoda omogućava mnogo toga, ali je njena sve šira primena pokrenula i mnoga pitanja. Od septembra prošle godine švedski naučnici prvi put gaje kupus čije je seme genetski manipulisano KRISPER tehnikom, a američki uzgajaju manipulisane pečurke. Pitanje je da li su ove biljke genetski modifikovani organizmi (GMO) i, u skladu sa propisima, kao takve i obeležene. U vreme kada sam bio član našeg parlamenta, predložio sam zakon o GMO u koji sam uvrstio i ovu metodu, ali, nažalost, zakon nikada nije ušao u raspravu. A veoma je važno da i mi imamo dobru, u skladu sa naukom i vremenom, zakonsku regulativu, jer zloupotreba može da se prebaci i na ljudske embrione. Dokaz za to je rad kineskih istraživača koji su koristili ovu tehniku da modifikuju genom ljudskog embriona u nastojanju da postane otporan na HIV infekciju. Istraživači su koristili embrione koji nisu održivi i uništili su ih posle tri dana. Sigurno je da istraživanja u borbi protiv bolesti treba nastaviti, ali ne i takve embrione koristiti za "kreiranje dece po meri", kada roditelj poželi bebu sa plavim očima i visokom inteligencijom. To bi bio horor. Za nas koji se bavimo vantelesnom oplodnjom, ova metoda je značajna jer može da nam pomogne u pronalaženju odgovora zašto ona ne uspeva uvek.

KLON U SLUŽBI NAUKE - Dr Stojković je postao poznat u svetu 2004. godine kada je u Centru za život u Njukaslu prvi klonirao ljudski embrion u naučne svrhe. Cilj mu je bio da dokaže da se klonirane matične ćelije mogu uspešnije koristiti za lečenje mnogih neizlečivih bolesti jer može da se napravi "materijala" onoliko koliko je potrebno.

* Gde smo mi u ovakvim istraživanjima?

- Daleko od dešavanja na velikoj pozornici nauke. Mi imamo izvrsne ljude, ali nedostatak je u infrastrukturi i potrošnom materijalu. Zar ne bi bilo lepo imati uslove da se istraživanja stave u službu čoveka, njegovog zdravlja i potomstva? Bilo bi idealno iskoristiti sve to što znamo koristeći i matične ćelije, kako bi one bile efikasnije u regenerativnoj medicini. Za to su nam potrebni uslovi, banka matičnih ćelija i krov pod kojim bi se okupili mladi ljudi željni znanja. Nisu skupa istaživanja, skupe su bolesti. Nije skupo školovanje mladih, skup je njihov odlazak.

 

* Dokle se stiglo u Kragujevcu sa Centrom izvrsnosti?

- Građevinski radovi napreduju i to je dobro, jer smo zbog nedostatka smisla za nauku i regenerativnu medicinu jednog profesora i ministra izgubili gotovo pet godina. Kad god se setim toga, pomislim kolika je velika ljudska glupost, znajući da godišnje zbog nedostatka banke matičnih ćelija gubimo osam miliona evra, a da ne pričamo o potrebama pacijenata, kao i mladih naučnika koji svoju sudbinu, ipak, vide u našoj zemlji. Teško je shvatiti ljude koji misle samo na sebe, tu naročito mislim na profesore, jer naš zadatak je da iza sebe ostavimo nešto bolje nego što smo zatekli i pružimo tim mladim ljudima šansu.

* Čime se još bavite u Kragujevcu?

- Mi smo se tamo potpuno posvetili mezenhimalnim matičnim ćelijama, koje se vrlo često koriste u klinici. Zahvaljujući odličnim timovima imunologa i biologa, pokrenuli smo i jedan novi pravac u nauci, jer vrlo malo toga je poznato šta matične ćelije izazivaju, koje odgovore daju na nivou ćelija i gena, a što je bitno za Kronovu bolest, bolesti jetre, ulceroznog kolitisa... Sa ponosom mogu da kažem da ti timovi mladih ljudi objavljuju odlične naučne radove. Sa druge strane, saradnja sa bivšim saradnicima iz Engleske i Španije nije prestala, i dalje radimo na neurodegenerativnim bolestima. Sada nam je potrebna banka da sve to iz laboratorije što brže prenesemo do bolesnika.

* A kloniranje?

- Nedavno su naučnici iz Amerike prvi put uspeli da izoluju matične ćelije iz kloniranih embriona. Lepo je videti da je i to moguće, pogotovu kada se zna da smo to mi započeli pre 12 godina.

(Novosti.rs)

Scroll to top